Sunce je i danas izašlo

Pravo je čudo da Dinamo 40 godina nije prezimio u Europi, a po svemu sudeći glavni je razlog što je imao nevjerojatnu nesreću u biranju trenera. Naime, od nekih milijun-dva izvanrednih taktičara koji su u Championship Manageru osvajali Lige prvaka, i to uzastopce - napadačkom jasno taktikom - Dinamo je uvijek birao nekakve Blaževiće, Kranjčare, Halilhodžiće, Ivankoviće i slične trenere koji su s "kontroliranim rizikom" razočarali modri dio hrvatske nacije. A da ih je samo vodio taj Marko ili Ivan ili Josip, koji bi znali da Tomečak mora igrati desno, a ne lijevo, i da se mora igrati više po krilima (gdje, poznato je, Dinamo ima Messija i Giggsa), i da ne treba toliko preskakati igru, i da će PAOK prijetiti iz kontri - pa onda bi Dinamo očito dobio te jadne Grke koji nemaju pojma barem s 5:0.

Šalu na stranu, glavni razlog zašto je Dinamo još jednom zapeo jest to što po kvaliteti - a to očigledno pokazuju svi Dinamovi rezultati proteklih godina - pripada upravo otprilike tu gdje stalno i jest. Na 4-7 bodova u skupini Europske lige. Pripada tu jer po Europi ima puno klubova sa sličnim i često većim budžetom, puno klubova koji također kupuju i prodaju igrače, koji imaju sličnu kvalitetu, koji slično plaćaju svoje igrače, koji su po svemu slični. Dinamo je velik u hrvatskim okvirima, mali u europskim i jako teško može postati veći dok su HNL i općenito Hrvatska u jednoj financijskoj gabuli. Dinamo u odnosu na druge klubove u HNL-u živi kao "bubreg u loju", ali u Europi se neće nitko pokloniti pred Modrima jer troše milijun-dva eura na nekog igrača ili trenera.

Nogometna taktika je kompleksna na vrhunskom nivou, ali često se može pojednostaviti i na jednu osnovnu razinu.

Koliko puta ste nakon hakla s ekipom pričali "Ma daaaj, oni su se bunkerirali, zabili nam dva gola iz kontre i to je njima nogomet". Ili, ako ste pametniji (ili još češće, iskusniji), koliko ste puta baš vi bili u toj ulozi "bunkeraša"? Koliko puta ste na Kutiji šibica (ili nekom drugom malonogometnom turniru) vidjeli kako neka iskusnija momčad s "ružnim nogometom" izbacuje neke mlade haklere?

Puno puta. Za one koji prate Kutiju, dovoljno je reći - AMB Kolor.

Sinoć je PAOK bio AMB Kolor. Naganjati pobjedu nije lako, posebno ako niste top momčad, a namjerite se na protivnika koji se zna braniti. Ne treba se zavaravati, PAOK se zaista ZNA braniti. Na stranu njihova relativno loša forma, to je momčad koja se ne sjeća kada je zadnji puta primila dva pogotka, što uključuje puno utakmica u Europi. Ako tome pridodate zaleđen travnjak, po kojem je jako teško izvesti kvalitetan dribling (ergo lošiji Sammir i Badelj), po kojem je teško razviti kombinatoriku, pa pribrojite i falinge u Dinamovom napadu (nedostatak probojnog krila, Beqirajevo neiskustvo), jasno je da se Dinamo mučio sa stvaranjem prigoda.

Da se razumijemo, i Dinamo je proteklih godina znao biti "PAOK", odnosno ta momčad koja se zatvori i kroz kontru i polukontru (te eventualno prekide) prijeti suparniku. Kako su Plavi zabili svoje pogotke u Europskoj ligi? Upravo tako - tri u polukontri ili kontri, jedan nakon prekida (Bišćan u Bruggeu).

Nije nimalo slučajno da je Dinamo PAOK-a više nadigrao u Solunu nego u Zagrebu (na stranu razlika u travnjaku) - Dinamo si je tamo mogao dopustiti strpljivost i čekanje, ali nažalost po Dinamo, to si je tamo mogao dopustiti i PAOK. U Zagrebu su uloge bile drugačije, Dinamo je morao napasti i tražiti pogodak, a to je puno više odgovaralo Grcima.

Sve ovo nije od jučer. Dinamo je svladao Timisoaru i Anderlecht u gostima (gdje je domaćin napadao), izgubio od istih momčadi kod kuće (gdje je Dinamo napadao). I ove je sezone svladao Brugge u gostima, a isto nije uspio učiniti kod kuće. Uostalom, Dinamo je i svoje dvije najbolje utakmice u ovom desetljeću (Villarreal doma i Ajax u gostima) odigrao kada je protivnik bio terenski dominantna momčad koja je ostavila dovoljno prostora za protuudar.

Dinamov "uzorak" u europskim utakmicama proteklih sezona je poveći, pa je svatko tko te utakmice proučava s razumijevanjem znao da, primjerice, pobjeda protiv Villarreala od 2:0 ne znači da je Dinamo favorit protiv PAOK-a. To su dvije potpuno različite utakmice u kojima je, bez obzira što je Villarreal puno bolji od PAOK-a, Dinamu lakše igrati s - Villarrealom. Kao što je nerijetko hrvatskoj reprezentaciji lakše igrati s Njemačkom nego s Austrijom.

Znate koje je prvo pitanje dočekalo Halilhodžića na press konferenciji? "Zašto ste krenuli samo s jednim napadačem?".

To je tipično površno gledanje na nogomet nekoga tko ga uopće ne prati. Wenger i Ferguson su neki dan poslali po petoricu veznih i jednog isturenog napadača u derbi za prvo mjesto u Premiershipu; pretpostavljam da ne zato jer nemaju pojma o svom poslu. Čak i Barcelona ili Španjolska igraju samo s jednim isturenim napadačem, a to su najofenzivnije momčadi na svijetu. Kako je Inter postao prvak Europe? Kako je Liverpool osvojio Ligu prvaka?

Omiljeni mi je primjer za teoriju o "ziheraškoj igri" kada igra pet veznih, a ne tri napadača, poraz tadašnje Croatije od Marseillea u Ligi prvaka 1999. godine. Ardiles je nakon utakmice kritiziran zbog obrambene taktike jer je u prvom dijelu igrao sa šestoricom veznih i jednim napadačem, no kao da nitko nije vidio da je baš u tom prvom poluvremenu zagrebački sastav igrao izvrsno, složio 10 prigoda i sve ih promašio. Bila je to ofenzivno najbolja predstava Dinama u dvije Lige prvaka, barem po onome što trener može napraviti. Ardiles nije mogao zabijati pogotke... A javnost je to svela na "trebala su igrati dva napadača".

I sinoćnji je susret svjedok toga da rješenje protiv bunkera nije pet špica. Naime, što je Vaha ubacivao više centarfora, to je Dinamo izgledao lošije. Štoviše, kao da su i nogometni bogovi poslali poruku svim tim "taktičarima" jer je Dinamo pogodak primio ni minutu nakon što je u igru ušao Rukavina umjesto Calella. Halilhodžić si je poslije utakmice i sam zamjerio upravo to - da je prerano bacio sve karte u napad, jer kako je rekao, ubacivanjem napadača gubite igru. I Dinamo ju je izgubio.

Igre je bilo u prvom dijelu, koliko se moglo otprilike i očekivati s obzirom na teren i protivnikov gard. Plavi nisu uspjeli iskoristiti neku od prigoda, a nakon što su primili pogodak, sudac Clattenburg komotno je mogao odsvirati kraj i prekinuti muku svima na smrznutom Maksimiru. Dva gola? Ne Dinamo, ne protiv PAOK-a, ne u 30 minuta.

Igra? Davor Šuker je nakon utakmice izjavio "po ovakvom terenu, igra nije bitna". Drugim riječima, ne može biti velike igre. Dinamo sigurno nije jučer odlučio "ajmo danas preskakati igru umjesto kombinatorikom doći do pogotka", već su takvu igru uvjetovali protivnik i travnjak. Je li moglo bolje? Da, nekoliko je važnih pojedinaca podbacilo. Može li im se prigovoriti na trudu? Smatram da ipak - ne.

Bezobrazno je bilo čiji rad suditi po jednoj utakmici, pa tako i Halilhodžićev. Vaha je napravio velik posao s ovom momčadi i to jedan poraz ne može prebrisati. Je li griješio? Nije ni sam siguran, da može opet, vjerojatno bi i sam pokušao neke stvari drugačije. Zamisao s Tomečakom po lijevom krilu očito nije uspjela, Badelj je još jednom bio neiskorišten desno, možda bi s današnjim saznanjima ipak radije probao s Cufreom na stoperu umjesto s Barbarićem. Čija je igra jasno pokazala kako iskustvo ne možete imati u genima niti ga steći kroz trening. Morate ga platiti, ponekad i skupo.

Ali, taktičke zamisli ponekada uspiju, ponekada ne. Halilhodžić je i dovukao ovu momčad do prilike za prolazak dobrim planovima za susrete s Györom, Bruggeom u gostima i posebno Villarrealom kod kuće, a ni u Solunu ništa nije bilo pogrešno s taktikom. I svatko tko je sposoban sjetiti se kako je Dinamo izgledao - taktički, fizički, psihički - kada je Vaha došao, neće reći riječ protiv BiH stručnjaka danas. Činjenica je da on ovu momčad nije birao niti je s njom prošao pripreme, a nogomet je proces u kojem se prava momčad slaže kroz nekoliko prijelaznih rokova, nekoliko priprema i nekoliko polusezona.

Zato je važno Halilhodžiću omogućiti miran rad, kontinuitet s ovom momčadi, što uključuje i što veći postotak ovih igrača. Hoće li zaista Sammir, Vrsaljko ili Badelj biti u kadru i iduće sezone u europskim pokušajima? To je danas ipak nemoguće reći, posebno za Sammira iza kojeg je već dosta pokušaja s Dinamom, iza kojeg je najbolja polusezona karijere i koji vjerojatno želi novi izazov.

Njegov bi odlazak bio veliki hendikep jer se radi o igraču koji stvara višak, no Dinamo je ovog ljeta kvalitetno obnovio momčad s mladim i potentnim igračima (Beqiraj, Sylvestr, Ademi), dokazao se Vrsaljko, nazire se Kovačić, još ima šanse i za Kramarića, mora bolje Tomečak. Pod pretpostavkom da odlazaka nema, uz jedno ili dva prava pojačanja Halilhodžić će imati "mesa" za uigravanje moćnije momčadi koja će znati i probiti organiziranog protivnika poput PAOK-a ili Bruggea kod kuće.

Dakako, svi bi voljeli vidjeti "pravog" napadača, no takvi koštaju najviše, pa je izglednije da će Vaha morati od Beqiraja, Rukavine, Sylvestra i Kramarića izvući najbolje što može. Posebno to vrijedi za prvospomenutog, jer po predispozicijama, fizičkim i igračkim, jedino on može postati pravi golgeter. Sylvestr i Rukavina više su pomoćne špice, dok Kramarić ima nos, ali nema konstituciju i snagu. Barem ne još.

U Dinamu će žaliti zbog ovog poraza, koliko zbog tog europskog proljeća, toliko zbog šanse da osvoji barem na neko vrijeme privrženost svih koji su sinoć pohodili Maksimir.

No, svi koji žale za tom jednom utakmicom na proljeće trebaju se zapitati - nisu li za Dinamo kao klub puno važnije sve ove jesenske? Dinamo je četvrtu godinu zaredom cijelu jesen proveo igrajući europske utakmice, i ponavljat ću dok god drugi ponavljaju da time Mamić maže oči navijačima - za hrvatski je to klub uspjeh. Dovoljno je pogledati shvatljivo slavlje Hajduka nakon ulaska u Europsku ligu, dovoljno je pogledati rezultate svih naših drugih klubova u Europi svih ovih godina.

Ništa se revolucionarno ne bi promijenilo da je Dinamo pobijedio, osim što bismo ostali bez te dosadne priče o europskom proklestvu. Ne postoji nikakvo europsko prokletstvo, postoje različite razine europskih natjecanja, a Dinamu je ljestvica sada postavljena na - osam bodova u Europskoj ligi.

Blanka nije nakon 192 preskočila 205 centimetara, neće ni Dinamo iduće godine osvojiti 15 bodova, ako do Europske lige uspije doći. Svih ovih godina Plavi su napravili koračić naprijed - ove godine sedam bodova, lani šest, preklani tri, sezonu prije dva.

Jesu li koračići premali? Pod ovim našim povećalom uvijek je sve premalo, za sve bismo htjeli korake od osam milja. Svaku utakmicu analizirali bismo iz sto kuteva, samo da u toj jednoj nađemo razloge zašto je netko fenomenalan ili užasan. Ali u sportu (ni u životu) to ne ide tako, za svaku stotinku manje, za svaki centimetar više, za svaki osvojeni bod treba raditi, raditi i raditi.

A Vaha je garancija dobrog rada.