Gospodine Čačiću, to je kapetan Dinama

Bišćan nije neki prolaznik u Dinamu. Bišćan je bio kapetan tog Dinama prije 12 godina, prije nego je ostvario zapaženu karijeru u velikom Liverpoolu s kojim je osvojio i Ligu prvaka. Bišćan se potom vratio tom Dinamu, osvajao nove naslove, trenirao i vježbao "za kikiriki" dok se vraćao poslije ozljeda. Ako je završio karijeru u Dinamu, Bišćan će ostati zapisan kao veliki Dinamov igrač. Možda je legenda teška riječ, ali Bišćan je ostavio trag.

Značajan trag.

Uz dužno poštovanje prema odluci novog trenera, njegovoj želji da instalira disciplinu u momčad i nametne svoj autoritet, vodstvo jednog velikog i ozbiljnog kluba nikada ne bi dopustilo ovakvo odstranjivanje kapetana (!) momčadi koji je po mnogočemu bio, ili je barem trebao biti, uzor brojnim klincima u Dinamovoj momčadi koji taj dres ne poštuju niti pet posto kako ga poštuje Igor Bišćan.

Svakako ne zbog jedne klimave priče po kojoj je Bišćan odglumio ozljedu kako protiv Hajduka ne bi bio na klupi. Kakva je to priča za malu djecu? Gdje se Dinamo baš sada sjetio dati za pravo treneru da kaže "da s takvim igračima ne može u rat"? Ali s igračima koji dolaze na treninge pod gasom, koji zatvaraju noćne klubove i koji žive sve samo ne sportski, s njima se može u rat?

Čačić tvrdi da nema ništa u priči kako je Bišćan vrijeđao njegove treninge i tako mu potkapao autoritet, ali i da ima, ni to ne bi bio dovoljno dobar razlog da se ovako prebriše sve što je Bišćan dao klubu. Zar njegove stotine utakmica za Dinamo ne donose nekakav kredit? Zar njegovo igranje bez plaće, u dva navrata, ne zadužuje Dinamo za malo bolji odnos? Zar njegov izuzetan profesionalizam, njegova željezna volja i neumorno treniranje nakon ozljeda ne zaslužuju respekt? Bišćan nikada nije znao "igrati" s medijima pa nećete često čuti takve stvari, ali njegova volja za treniranjem i vježbanjem je u Maksimirskoj - legendarna.

Dinamo si je zabio još jedan autogol.

Igor Bišćan više nije bio miljenik publike kao nekad, ali njegove riječi - a počelo je s intervjuom Sportskim novostima - zatrest će malo tlo pod Maksimirom, a svim oponentima vladajuće garniture s pravom će dati još streljiva.

Klub se može s Bišćanom sada natjeravati u međusobnim optužbama i za mnogo toga se možda neće znati čista istina, ali mnogi će prije povjerovati Bišćanu. Ponekad čudak promjenjivog raspoloženja, Bišćan ostavlja dojam iskrenog, čak ponekad i preiskrenog čovjeka. I kada Bišćan pošalje poruku o "treneru marginalcu koji mora slušati", o tomu "tko stoji iza Čačićeve odluke", o "toleriranju noćnih izlazaka drugih igrača, pijančevanja i nedolazaka na trening", o "čudesima s igračima koji su pod zaštitom Zdravka Mamića", e to ima itekakvu težinu.

U tom intervjuu Bišćan nije javnosti otkrio, već samo potvrdio ono što javnost ionako misli. I kada se u klubu čude negativnom tretmanu svog izvršnog predsjednika, a potom i kluba u cjelini, evo im primjera kako to nastaje.

Veliki klub ne rješava se kapetana momčadi kao nekog juniora.

Veliki trener autoritet gradi znanjem, a ne sjekirom.

Prije samo sedam mjeseci, Bišćan je potpisao novi ugovor s Dinamom. Neki citati s te konferencije za medije:

Zoran Mamić: "Novi ugovor s kapetanom Bišćanom jedna je od najvećih stvari koje su se dogodile. Sretni smo što ostaje iduće dvije godine s nama i što će sudjelovati u svemu što ćemo raditi."

Krunoslav Jurčić: "Veličina jednog kluba se ne mjeri samo osvojenim bodovima već i ovakvim potezima. Drago mi je da postajemo jedna obitelj i da se njeguje obiteljska crta u funkcioniranju kluba. Igrači poput Igora koji su zadužili ovaj klub zaslužuju ovakav tretman."

Zdravko Mamić: "Vidjeli ste po Igorovim igrama da je on stup temeljac naših igara, ali i naše svlačionice. Mi kao klub najvišeg ranga to respektiramo."

Što se u međuvremenu dogodilo? Odakle takva promjena retorike i kursa? Zato što je Bišćan bio nezadovoljan neigranjem u prvih 11 protiv Hajduka? To je dovoljno da se zaboravi "što zaslužuju igrači poput Igora koji su zadužili klub" i priča o "stupu temeljcu Dinamovih igara i svlačionice"?

Zdravko Mamić imao je toliko prigoda stati iza svojih trenera, a ne igrača, i rijetko je kada to učinio, i baš zato je neobično, čudno i nerazumljivo da je to učinio baš sada, s Čačićem i s Bišćanom.

Sumnjivo. Ružno. Naglo. Nepromišljeno.

I tako je, barem dok je Čačić u Dinamu, okončana Bišćanova karijera u njegovom klubu, njegovom Dinamu.

Taj kraj je baš poput cijele karijere, neobičan. Bišćan je oduvijek bio malo... drugačiji. Svojeglav, odlučan, ambiciozan. Naizgled povučen, ali s jako čvrstim "ja", s jasnim stavovima i snažnim karakterom.

Ostat će zapamćen po udaranju taksista i po napuštanju kampa reprezentacije uoči utakmice s Bugarskom 2003. godine, nakon čega više nije igrao za hrvatsku reprezentaciju po Markovićevoj direktivi, iako je narednih godina igrao najbolji nogomet karijere. I sada bi se mogla povući paralela s tom situacijom jer Bišćan je otišao nezadovoljan neigranjem u prvih 11, pa se može postaviti teza - je li Bišćanu vlastita pozicija ispred timskih ciljeva?

No, zatvoreni Bišćan - ne posebno ni omiljen ni shvaćen u javnosti - drugačija je osoba ispod te ljušture. Iskren, duhovit, inteligentan. Darežljiv i veliki humanitarac, iako nikada o tome ne govori niti želi da se o tomu piše.

Bišćan u svojemu drugom dolasku u Dinamo nije ponovio magiju s kraja devedesetih kada je bio jedna od igračkih zvijezda jakog Dinama, Dinama koji se u Ligi prvaka nije sramotio, dapače. No, Bišćan je odigrao puno dobrih, i nekoliko velikih utakmica, poput one kod kuće protiv Villarreala, ali kao stoper pri kraju karijere nije bio posebno zanimljiv za naslove, za analize, za dizanje cijene. No i treneri kod kojih je bio standardan kad god je bio zdrav, i suigrači koji su od njega mogli učiti i o nogometu i o profesionalizmu, svjedoci su da je Bišćan i kao igrač i kao lider bio značajna figura u domaćim uspjesima i europskim pokušajima Dinama.

Čačić i Mamići sve su to stavili pod tepih, gurnuli Bišćana niz stepenice i osigurali si negativnog tiska na određeno razdoblje.

Možda Čačić ovim potezom zaista dobije autoritet koji želi u svlačionici. Možda je zaista odstranjivanjem Bišćana napravio pravu stvar.

No, kada usporedimo što Dinamo znači starom kapetanu Bišćanu, a što znači novom kapetanu Badelju i dokapetanu Sammiru, koji iz Dinama žele otići što prije, prosječni Dinamov navijač zasigurno se mora pitati je li to pravi potez, je li to pravi način i je li to pravi trener?