Institucionalno ruganje i tjeranje krivih Demona

Nema više Varteksa, nema ni Varaždina. Prvi veći nogometni klub u Hrvatskoj koji je zbog svojih dugovanja otišao u "fildžan ligu" poslužio je kao primjer "principijelnosti institucija". Nećete više, lopovi varaždinski, varati napaćeni hrvatski narod!

Gorica ne može u prvu ligu jer joj za to nije izdana licenca. Kao ni kostrenski Pomorac. Nemaju reflektore na svojim stadionima, a prema pravilima - nemaju pravo igrati u desetak kilometara udaljenima Rijeci ili Zagrebu jer nisu u istoj općini. Kao što ni Solin nije smio prijaviti prekrasni dugopoljski stadion s Uefinom licencom, tek desetak kilometara udaljen, jer "nije u istoj općini". Što drugo reći nego - principijelnost za pozdraviti.

No, ako imate memoriju nešto bolju od zlatne ribice, prisjetite se kako su ne tako davno, pače - vrlo nedavno, Hrvatski dragovoljac, Croatia Sesvete i Istra bez problema igrali u stotinama kilometara udaljenom Slavonskom Brodu, Petrinji, Velikoj, Rijeci. Iako su i Gorica i Pomorac obećali kako će tijekom igranja u Zagrebu i Rijeci ispraviti sve mane koje njihovi stadioni imaju, principijelnost institucija rekla je "NE"!

I vidi vraga, tko li je to profitirao tom "institucionalnom principijelnošću"? Klub koji je iznenada prešao sa Štimčeve na Markovićevu stranu u borbi za prevlast u HNS-u (Istra) i klub koji služi kao prvoligaški poligon za "najprofitabilniju izvoznu tvrtku u Hrvata" koju vodi direktor svemira u hrvatskom nogometu (Lokomotiva).

Hm, da, Lokomotiva... Još jedna "principijelnost nogometnih institucija". Jedino u Hrvatskoj (doista jedino u Hrvatskoj, provjerili smo) principijelne institucije ne samo da dozvoljavaju da se nečija druga momčad bez problema natječe u prvoligaškom razredu, nego i predsjednika tog "samostalnog kluba koji ima svoju upravu, trenera i momčad" (!) istovremeno postavlja na funkciju predsjednika Disciplinske komisije 1. HNL i čelnika Žalbene komisije HNS-a. Jer kako bi to izgledalo kad bi na čelu baš svake komisije u HNS-u bio čovjek iz Dinama? Srećom pa imamo nekog drugog, potpuno neovisnog i nedirnutog onim što je interes i potreba glavnog kluba iz Maksimira.

Prošlog je tjedna i Dinamov trener Ante Čačić "bljesnuo" u najavi utakmice Dinama i Lokomotive. "Nismo mi isti klub. Lokomotiva ima svoju upravu, trenera i momčad i uvijek su naše utakmice zanimljive. Doduše, Dinamo je svaki put pobijedio, ali uvijek je bilo neizvjesno." Kaže trener koji potom doda kako se "igrači Lokomotive uvijek žele dokazati kako bi izborili povratak u Dinamo".

Dinamov trener nije tu stao, nego je svoju tezu o "dva razdvojena kluba" nastavio "argumentirati" time kako "i Hajduk posuđuje svoje igrače nekim drugim klubovima, pa se ne smatra da su to isti klubovi". Volio bih saznati koji je to prvoligaški klub s Hajdukom u nekoliko sezona razmijenio 28 igrača? I zar je zaista normalna situacija u kojoj trener jednog kluba u međusobnoj utakmici više prati igrače protivničkog, kako bi vidio koga će sve uzeti na ljeto?

Gospodine Čačiću, dobrodošli u klub onih koji smatraju da su 4 milijuna Hrvata debili.

Drugi predsjednik Republike Hrvatske ostao je zapamćen po recitiranju floskule "Neka institucije rade svoj posao". A što kad vam se te institucije selektivnim (ne)rađenjem svog posla - rugaju? Što kad vam uporno tumače kako ste slijepi pored vlastitih očiju i glupi pored vlastitog razuma?

Bayern, Barcelona, Real, Borussia Dortmund i brojni drugi veliki europski klubovi imaju svoje druge momčadi u niželigaškim konkurencijama. Momčadi kojima se nikad ne dozvoljava da igraju u istom rangu natjecanja sa svojim "maticama". I zamislite budala, ni jedan od tih velikana nije se sjetio logičnog rješenja. Umjesto da se zovu Bayern Amateri ili Barcelona B "infiltrirati" se u nekakvu FC Lokomotive ili CF Lokomotora, pozvati je da igra na Allianz Areni ili Nou Campu, dati joj svu logistiku i igrače i uvesti je među prvoligaše. Samo se naš Dinamo toga sjetio. A institucije su nam, Bogu hvala, toliko principijelne da u tome ne vide nikakav problem. Jer Lokomotiva ima "svoju upravu, trenera, momčad".

Varaždin je odletio iz prvoligaškog društva zbog principijelnosti. Koja kaže "ako ne plaćaš igrače, ne možeš igrati". Pošteno. Međutim, jesu li principijelne institucije pronašle rješenje glede toga što će sad biti s onima koji čekaju naplatu svojih potraživanja? Od čega će se naplatiti svi oni koji su stajali u redu i željeli čekati da se iznađe neko rješenje koje će imati smisla i za njih, njihova dugovanja i novac koji su pošteno zaradili?

Tko je "pobijedio" izbacivanjem Varaždina iz prve lige? Regularnost prvenstva? Vjerovnici koji nikad neće vidjeti svoj novac? Navijači Varaždina koji nemaju ništa s njegovim kolapsom? Ili su pobijedili samo oni koji su se razbacivali novcem, stvarali dugove bez ikakve odgovornosti za klupsko sutra, a danas rade nešto drugo bez da ih itko pita zašto su radili to što su radili? Da, krasna je to principijelnost nakon 23 odigrana prvenstvena kola. Ne bi li principijelnije bilo Varaždinu ni ne dozvoliti da krene u prvenstvo ako nije podmirio dug star nekoliko godina? Ne samo Varaždinu, nego i Karlovcu, Šibeniku, Osijeku, Hajduku. Bilo kome.

Nakon 20 godina nepoštivanja propisa, proizvoljnih "tumačenja zakona", rastezanja s odlukama, muljanja, potkusurivanja, podilaženja, kompromisa i kompromitiranja, sad smo se odjednom, na pola sezone, našli pred zidom principijelnosti i "prijekog suda"? U vremenu kad kompletna nogometna organizacija puca po šavovima, kad su zatvori puni ljudi povezanih s nogometom, naša je nogometna elita odlučila biti principijelna?

Dok se okreće glava od činjenice da čelnici sudačke organizacije uzimaju novac za "pošteno suđenje", a ni nakon tri mjeseca još uvijek ne znamo koji su to korumpirani suci kojima su taj novac trebali dostaviti, pričati o principijelnosti u izbacivanju klubova iz lige usred sezone ili prekidati utakmice zbog nekoliko upaljenih baklji riječke Armade ili pulskih Demona na tribinama nije ništa drugo nego mazanje očiju i skretanje pažnje javnosti s onih glavnih, ključnih problema hrvatskog nogometa. Koji se i dalje ne rješavaju.

Bez obzira što nitko odgovoran i promišljen ne može biti za baklje na travnjaku i rakete na tribinama, dok se tisuću puta ozbiljniji problemi hrvatskog nogometa pokušavaju pomesti pod tepih na kojem piše "Nema nikih problema", navijačke baklje ili pjesmice-rugalice ne mogu ni približno biti prvi ili drugi, nego možda tek negdje dvadeset šesti problem na kojemu će se trenirati "institucionalna principijelnost" u hrvatskom nogometu.

Lako je bilo "zbog principijelnosti" prekinuti utakmicu u Puli. Ali time su se sa stadiona i iz hrvatskog nogometa istjerivali potpuno krivi Demoni.