Zarazna agresivnost napadača ključ odlične predstave

Ako i niste prije ovog turnira gledali ijednu nogometnu utakmicu, već vam je do Hrvatske postalo jasno – na ovakvom natjecanju nema slabih protivnika i na ovakvom natjecanju iznimno rijetko ćete vidjeti savršene nogometne prezentacije u kojima je protivnik "zgažen" bez ijedne šanse, uz 90 minuta "totalnog nogometa".

Nakon predstava Nizozemske, Njemačke i Španjolske, tri prva favorita prvenstva, sigurno je da nema razloga umanjivati bilo važnost pobjede protiv Irske, bilo dobru igru Hrvatske. Ako jedan Luka Modrić nakon utakmice isijava iskrenim zadovoljstvom što je Hrvatska bila "fenomenalna", što je pružila "jednu od najboljih utakmica reprezentacije", čemu cijepati atome?

Foto: Kristijan Komarica

Irska nije zalutala na Euro niti je slučajno bila 14 utakmica bez poraza. Izgledala je uglavnom slabo protiv Hrvatske, ali to uvijek ide u oba smjera. Hrvatska je ta koja je stala na loptu, koja nije olako gubila posjed i koja se nametnula u onome u čemu je bolja, a to je tehnička klasa igrača. S druge strane, Irci su možda bili mrvicu bolji, ali se nisu nametnuli u onome što je njihova snaga – duge lopte, igra po krilima i prije svega brzina reakcije na odbijene lopte.

Teško je u ovakvim utakmicama precizno definirati uzrok i posljedicu. Primjerice, je li se Modrić razigrao kada se razigrala Hrvatska, ili se Hrvatska razigrala kada se razigrao Modrić, što je puno vjerojatnije?

Isto tako, je li velika partija napadača plod dobre igre cijele momčadi ili je upravo njihova raspoloženost povela Hrvatsku prema pobjedi? Odgovor nije ni važan, jer vjerojatno jedno bez drugoga ne može.

Analizirajući igru napadačkog dvojca Mandžukić-Jelavić ne možemo u drugi plan staviti ono najvažnije – tri pogotka.

I da nisu puno drugih stvari učinili tijekom utakmice i "samo" ostali na tri gola, bili bi zlata vrijedni. Bez efikasnih napadača ni dobra igra nema puno koristi, pitajte samo Nizozemce. A Mandžukić i Jelavić znali su se naći u pravom trenutku na pravom mjestu, realizirali su prigode u kojima su se našli baš na onaj fini, golgeterski način. Hoćete inteligentni udarac glavom Mandžukića za 1:0, hoćete spretnu i kao munja brzu reakciju Jelavića za 2:1, hoćete odličan skok i trzaj glavom Mandžukića za 3:1?

Bojali smo se hoćemo li bez Eduarda imati tu preciznost i golgeterski intinkt u završnici, ali Jelavić i Mandžukić opravdali su izbornikovo povjerenje zadobiveno na temelju prvenstveno klupske forme.

Snaga i moć s kakvom se može u svaku bitku

No, nema dvojbe da pogoci nisu jedino što su Jelavić i Mandžukić donijeli "kvadratićima" protiv Irske.

Njihova agresija na suparničku obranu, neumorna trka, žestina, snaga i reakcija u duelima – sve je to olakšalo posao Hrvatskoj, a maksimalno otežalo Irskoj. Bilić je definitivno pogodio, Hrvatska je s njima dvojicom u napadu dobila ne samo znanje – kojeg neosporno imaju – već prvenstveno brzinu, snagu i toliko važnu moć što je predstavljalo ozbiljan problem malo teretnoj i starijoj Trapattonijevoj obrani.

Slično kao u Turskoj, ta agresija napadača bila je zarazna za cijelu momčad, jer puno je lakše stajati blizu suparniku, oduzeti loptu i igrati malo viši presing ako su napadači ti koji ganjaju cijelu protivničku obranu. A istodobno, njihovo kretanje u napadu i njihova vrlo dobra igra u zraku te u primanju dugačkih lopti iz obrane ili sredine, omogućila je Hrvatskoj da prenese loptu na suparničku polovicu i tamo dođe s dovoljnim brojem igrača da stvara probleme Irskoj.

Foto: Kristijan Komarica

Znali smo da su dobri, vjerovali smo da u napadačima imamo snagu koja nas može nositi, ali u prva tri dana – Jelavić i Mandžukić bili su najbolji napadački dvojac na prvenstvu.

I to ne samo zbog golova. A to je i više nego što smo imali pravo očekivati.

Naravno, za dobru igru zaslužni su i mnogi drugi, od sjajnog Modrića preko Rakitića, Perišića i Srne koji su dominirali u držanju lopte pa do svih ostalih. No, napadači su uvijek šlag na torti, a Hrvatska je protiv Irske imala puno, puno šlaga.

Nitko ozbiljan neće sada "umrijeti u euforiji", vidjeli smo kakva je utakmica Španjolska – Italija, vidjeli smo se da se radi o klasnim momčadima koje će predstavljati potpuno drugačiji problem nego Irska.

Italija može pronaći neke sasvim drugačije slabosti Hrvatske u odnosu na Irsku; umjesto dugih lopti, braniči će puno više poslati imati s loptama u prostor za puno kvalitetnije i potentnije napadače nego što ima Irska, a to će zahtijevati više obrambenih zadaća za Rakitića, Perišića i Modrića.

No, to ne znači da na jedan dan ne smijemo biti zadovoljni predstavom Hrvatske. U društvu Turke, Jamajke, Meksika, Švicarske, Brazila i Austrije, Irska je bila – najbolja predstava Hrvatske, i najuvjerljiviji rezultat uz pobjedu nad Jamajkom, na otvaranju nekog velikog natjecanja. Znate već i koliko je Hrvatskoj povijesno važna ta prva utakmica, jer kada smo je dobili – prošli smo skupinu. I obrnuto.

Irska nije najjači, ali svakako nije ni najslabiji protivnik u tom društvu.

I zato imamo pravo na optimizam.