Što Štimac dobiva sa Sammirom? Ili je već nešto dobio?

Kao što je Božo Sušec rekao za Gabriela Popescua dok je rušio Aljošu Asanovića u šesnaestercu Rumunjske 30. lipnja 1998., i za mene biste mogli reći kako sam "malo mlad i naivan".

Volim nogomet, zanima me nogomet, pisao bih o nogometu, analizirao bih nogomet, nogometaše, nogometne odluke.

A u slučaju Sammira, morate skinuti deset različitih nenogometnih slojeva da bi došli do Sammira, nogometaša.

Jer, prvo imate Sammira, Brazilca. Sammira, stranca. Pa Sammira, mamićevca. Sammira, dinamovca. Sammira, "alkoholičara". Sammira, lijenčinu. I na kraju, a nažalost nimalo nevažno, imate i Sammira, crnca.

I kada na kraju sve to ogulite, tko ima pravo reći - ništa od tih činjenica, niti jedan od tih pojmova, niti jedna od tih percepcija ili osoba koje se vežu uz Sammira, ništa od toga mi ne stoji na putu da budem potpuno objektivan kada govorim o Sammiru, nogometašu?

Budimo iskreni, nitko. Iako svi, pa tako i autor ovog teksta, misle da imaju.

Zato je priča o Sammiru, hrvatskom reprezentativcu, najmanje povezana s nogometom, iako će većina kritičara - a sudeći po Sportnetovoj anketi 70-ak posto populacije je protiv Sammira u reprezentaciji - prvo udariti nekim nogometnim argumentom.

Napadač Ante Vukušić, također reprezentativac, zabio je u dresu Hajduku od sezone 2008./2009. 46 golova. Sammir, vezni igrač, u istom je razdoblju zabio 51 gol. Josip Radošević, reprezentativac, nastupio je u dresu Hajduka 22 puta. Sammir je u dresu Dinama osvojio 12 trofeja, igrao četiri Europske lige i dvije Lige prvaka gdje je jednom praktički sam odveo Modre.

Dalje od toga uopće ne moramo kada govorimo o nevjerojatnim dvostrukim standardima, različitim kriterijima koje primjenjujemo na različite igrače.

O standardu očekivanja s kojim je suočen Sammir dovoljno svjedoči izjava kapetana reprezentacije, Darija Srne, koji je Sammiru uvjetovao da u reprezentaciju "može kada 10 kola zaredom bude najbolji igrač Prve lige". Ništa ni otprilike slično nismo od Srne čuli kada se radilo o bilo kojem drugom igraču iz domaće lige, jer je smiješno. Ni Modrić i Eduardo, a dakako ni taj isti Darijo Srna, nisu 10 kola zaredom bili najbolji igrači kola, niti je Leo Messi 10 kola zaredom igrač kola u Primeri. Takva očekivanja su van svake pameti.

Nikome ne smeta Milan Badelj, od kojeg je Sammir bio konkretniji i barem za nijansu bolji igrač proteklih godina. Nikome ne smeta poziv Maloči, stoperu četvrte najbolje obrane lige ove sezone i kluba koji godinama nije blizu Sammirovom, ali smeta poziv igraču koji je po svim parametrima (učinak, golovi, asistencije, dojam, respekt protivnika i trenera) već nekoliko godina (po)najbolji igrač lige?

Dobrodošli su igrači poput Kalinića, Iličevića ili Pamića čiju cijelu utakmicu u dresu aktualnog kluba nije pogledalo 90 posto javnosti (a realno 99.9 posto), ili Dario Krešić kojeg isti postotak navijača ne bi prepoznao na ulici, ali baš Sammir nije? Sammir bi trebao predriblati trojicu Portovih igrača i zabiti loptu u rašlje za plahi pljesak, a pored reprezentativca poput Vide Portovi igrači mogu prolaziti kao na traci i to ne smeta nikomu?

Dvostruki standardi, upoznajte Sammira.

Zbog toga, novi Štimčev spisak ne izaziva nogometnu već puno širu raspravu i drugačije teme.

Štimac je, naime, ili ludo, samouvjereno hrabar čovjek koji slijedi svoju nogometnu viziju bez obzira na posljedice, bez obzira na reakciju javnosti i medija, ili je čovjek koji svoju poziciju koristi kako bi se okoristio ili vratio neke dugove. Bilo kao marioneta Zdravka Mamića koji mu je pomogao zasjesti u izborničku fotelju, bilo kao prijatelj, poznanik ili nešto više od toga, sa zastupnicima ili "prijateljima" određenih igrača.

Druge nema, mora biti jedno od toga. Ludo hrabar ili bezobrazno koristoljubiv?

Štimac je preinteligentan da mu ne bi bilo jasno da će pozivanjem Sammira zaraditi brdo minusa i malen broj plusića, da će se javnost - kojoj ionako ne trebaju novi povodi za to - još više okrenuti protiv aktualne hijerarhije Hrvatskog nogometnog saveza u kojoj prva četiri čovjeka - Šuker, Vrbanović, Mamić i Štimac - ne kotiraju visoko na ljestvici popularnosti. Štimcu mora biti jasno da će se pritisak još više pojačati, da publika neće blagonaklono gledati na ovaj potez, da vjerojatno ni svlačionica neće pozitivno reagirati na novog igrača u ionako prilično napunjenoj svlačionici. 26 igrača za dvije utakmice je previše, i često je za atmosferu bolje da netko zbog neigranja kipi udaljen 200 ili 800 kilometara nego dok na tribinama gleda utakmicu ili na treningu sa strane promatra međusobnu utakmicu "starih" i "mladih" jer čak i za to su - četvorica viška.

Mnogi sada pozivaju na "bojkot reprezentacije", što je nogometno gledajući smiješno jer u normalnim okolnostima baš se nitko ne bi žalio na isprobavanje ponajboljeg igrača domaće lige, ali šire gledano - takvo razmišljanje je shvatljivo.

Sammir je, htio on to ili ne, simbol Zdravka Mamića. A koliko je to ljudima trn u oku, dovoljno svjedoči činjenica da je upravo Zdravko Mamić bio prvi argument protiv Sammira u kolumni "Neću Sammira" kolege Bernarda Jurišića. Još prije dvije godine paralelno smo pisali o istoj temi ("Hoću Sammira"), fokusirajući se tada na argumente za i protiv igranja stranaca s hrvatskom putovnicom u hrvatskom dresu. Da ne recikliram tadašnje pozicije, svi koje zanimaju nenogometni slojevi s početka ovog teksta, prvenstveno onaj s narodnošću i državljanstvom, imaju pro et contra argumente u te dvije kolumne.

Zanimljivim mi se čini Bernardov tadašnji uvod, "Zdravko Mamić je graknuo, a to znači - bit će po njegovom, bez obzira što drugi misle i žele.". Vizionarski? Mnogi bi tako rekli.

Ali, koliko je igrača prošlo kroz reprezentaciju u međuvremenu? Nije li u Belgiji u prvih 11 igrao nogometaš za kojeg taj isti Mamić nije mogao vjerovati da igra? Da ima baš tako velik utjecaj, nije li Mamić mogao ugurati Sammira već kod Bilića i na Euro? Ili barem na Štimčevu premijeru? Može se pronaći puno primjera gdje Mamić, ni kod Bilića ni kod Štimca, nije mogao biti posebno zadovoljan odabirom igrača, bilo zbog popisa igrača, bilo zbog prvih 11.

Štoviše, da je u istom razdoblju Mamić bio predsjednik Hajduka, bilo bi puno upitnijih poziva u reprezentaciju - od Jurice Buljata preko Gabrića, Vejića i Maloče do Radoševića. No, uvijek su veći problem bili "Mamićevi" dinamovci, isti oni koji su Hajduk ostavljali po 20-ak bodova u prvenstvu, koji su u Europi bilježili daleko bolje rezultate i na kraju ostvarivali značajnije i bogatije transfere. Nije se pročitala niti jedna riječ protiv teško shvatljive pozicije u kojoj je Dinamov Kelava u protekle dvije sezone, ne i ove, bio iza Hajdukovog Danijela Subašića, iako je branio daleko bolje, i to u kontinuitetu, s puno manje kikseva i pritom bio testiran protiv jačih suparnika.

Mamićev utjecaj na reprezentaciju je - precijenjen.

Nažalost, nije i nepostojeći. Ruku na srce, Štimčevo pozivanje Sammira baš sada, baš za ove dvije utakmice, nema gotovo nikakvog nogometnog smisla i rezona.

Ako je prije mjesec dana Sammir trebao "pokazati više", realno se u tom razdoblju nije promijenilo puno jer Sammir je igrao korektno za svoje pojmove, ne više od toga. Može bolje, a tek kada igra u takvoj formi, na svojoj gornjoj granici, zaslužuje uopće dobiti priliku da kroz trening pokaže pripada li u to društvo.

Tko od ovoga ima koristi? Ima li Štimac? Zviždat će mu dobar dio stadiona, mediji će oštriti pera jedva čekajući da ga poderu; samo zamislite komentare i naslove nakon 1:1 protiv Walesa uz slabu igru Sammira. Kakve koristi ima od njega ako sjedi na tribinama i ako je samo isprovocirao negativnu reakciju javnosti na njegovo pozivanje? A kakve koristi ima od njega ako sada iz čista mira i ničim zasluženo na travnjaku odjednom preskoči Kranjčara, Rakitića, Perišića, Iličevića i/ili Badelja u hijerarhiji? Imaju li od toga koristi ti seniori koji su godinu dana redovito ispred Sammira kod izbornika, a sada odjednom više nisu?

Ima li, na kraju krajeva, koristi od Sammira na tribini Mamić? Ima li koristi od njega na terenu ako se ne iskaže i ako ga pokopaju mediji i pogurnu ga u depresiju?

Nažalost, pitanje je i - ima li od toga kakve koristi Sammir? Osim "izdajnika" Nike Kranjčara pod vodstvom oca Zlatka na Maksimiru, niti jedan igrač neće biti ni izbliza pod takvim pritiskom kao Sammir onoga trenutka - dođe li do njega - kada zaigra za Hrvatsku. Svako dodavanje, svaki potez, svaki korak i svaka gestikulacija bit će analizirani iz 25 kuteva. To je situacija u kojoj bi pokleknuli i bolji igrači i veći karakteri od Sammira.

I najvažnije, ima li od ovoga koristi hrvatska reprezentacija? U vremenu kada se mikroskopom traži nešto dobro i pozitivno u hrvatskom nogometu, ovaj poziv je veliki korak unatrag. Dobar dio javnosti smatra pozivanje Sammira dokazom da su HNS i reprezentacija "privatna prćija" Zdravka Mamića, a znamo kakav je rezultat takve percepcije u odnosu Dinamo - navijači. Sammir nije Messi da bi preko noći izvodio čuda u reprezentaciji, a Hrvatskoj nasušno trebaju potpora i pozitivna atmosfera, sve ono što se gubi pozivanjem Sammira.

I nemoguće je da Igor Štimac nije svjestan svega toga. Ako već nije svjestan da rečenica "ovo mu je prilika da si sredi život" ni otprilike nije ispravan i pametan način za objašnjavanje ovog poziva.

Neviđeno hrabar ili bezobrazno koristoljubiv?

U nekom drugom vremenu, razveselio bi me današnji poziv Sammiru, kao što me svojedobno veselio prvi poziv Niki Kranjčaru, jer želim vidjeti takve igrače u reprezentativnom okruženju, da vidim vrijede li i mogu li. Na čisto nogometnoj razini, Sammir je nedvojbeno zanimljiv zbog te rijetke kvalitete stvaranja viška, i volio bih dobiti odgovor na pitanje je li igrač iz kojeg će bolji suigrači izvući još više ili je njegov limit poigravanje s Malmöom.

Svaka čast onome tko decidirano zna odgovor na to pitanje, ja ne znam. No, volio bih saznati, i žao mi je što Bilić nije bio hrabriji i nije htio biti taj koji će presjeći sapunicu "Sammir u reprezentaciji", smatrao sam da bi u tadašnjim okolnostima Biliću i reprezentaciji dobro došao ovakav "šok" koji bi razdrmao tada pomalo zasićenu reprezentaciju. No, Bilić je očigledno dobro procijenio, jer iza nas je dobar Euro hrvatske reprezentacije.

Tek će same utakmice pokazati nogometnu smislenost Štimčevog poziva Sammiru.

Ali okolnosti i "tajming" pozivanja Sammira nisu dobri ni za reprezentaciju ni za Sammira ni za Štimca. Izbornik nastavlja s nedosljednim odlukama koji narušavaju kult reprezentacije. "U prvih 11 se teško ulazi, a lako ispada", i onda rastrga jednog Rakitića, a gurne unutra zelenog Radoševića. "Sammir će morati pokazati više i srediti život", a onda ga pozove iako nije igrao bolje i to još s objašnjenjem "ovo će mu pomoći da sredi život". "Igrat ćemo kao Španjolska" do "ne možemo puno mijenjati".

Sreća koja ga je pomazila u prve dvije kvalifikacijske utakmice sugerira da je bio hrabar sa svojim potezima.

Makedonija i Wales pokazat će je li ipak samo koristoljubiv.