Nema nikih problema II

Kako nema problema?

"Ozračje je bilo spektakularno, prekrasna večer, hvala Splitu, hvala Poljudu", veselo je izvalio novi predsjednik HNS-a Davor Šuker nakon utakmice Hrvatske i Švicarske, zamijenivši valjda tu - prilično tmurnu i turobnu atmosferu - za onu od dva tjedna prije kada su igrali Hajduk i Inter.

Negativne reakcije u Rijeci? "Ja ih nisam čuo", tvrdi Šuker.

Njegov izvršni direktor, Damir Vrbanović, iskoristio je poluvrijeme za 10-minutnu promidžbu MAXtv Prve lige, kojoj uzgred budi rečeno, točan naziv ne znaju ni glasnogovornik Saveza ni njegov predsjednik ni direktor, ni nacionalna televizija ni većina medija u Hrvatskoj, iako je tvrtka koja je skupo platila prava višestruko u svojim dopisima upozoravala da "HNL-a" više nema. Toliko o ozbiljnosti i profesionalnom odnosu Saveza prema glavnom partneru.

Slušajući Vrbanovića, kao i izvršnog predsjednika Dinama i člana IO-a HNS-a, Zdravka Mamića u njegovim monolozima, problema očito nema. To jest, "ima ih, ali što je to u odnosu na sve druge probleme u društvu"? Nikada o problemima nećete čuti iz njihovih usta, samo o top 10 poziciji u svijetu (a nije istina da smo u tom krugu već 10 godina, jer nismo), samo o ulasku u Ligu prvaka, ne i o rezultatima u istoj, samo o Modriću u Realu, ali ne i o dubiozama većine prvoligaša, samo o tomu kako će još bolje biti u Ligi 10, ali ne o tomu kako će i u njoj igrati klub koji je Dinamova podružnica što nedvojbeno, makar na moralnoj ako već ne zakonskoj razini, čini svako natjecanje spornim i na neki način nelegitimnim.

Bez obzira što Dinamo s Lokomotivom - odvojenim i zasebnim klubom - ne krši aktualne statute, nitko pri zdravoj pameti ne može reći - to je normalno i ispravno. Gospodo, zamislite da u zadnjem kolu za naslov prvaka Dinamu treba pobjeda nad Lokomotivom - bi li to bila normalna i prihvatljiva situacija? Bi li onima koji su to omogućili bilo normalno da u zadnjem kolu Hajduku za naslov treba pobjeda protiv Hajdukovih juniora? Nije isto, ali u stvarnosti, nije puno drugačije.

Žele li gospoda iz HNS-a pridobiti, ili makar napraviti korak prema pridobivanju javnosti, vrijeme je da se počnu suočavati s problemima, a prvi korak je - prihvaćanje istih. Svaki njihov javni nastup donio bi im puno više kredibiliteta kada bi rekli: imamo ovaj i ovaj problem, riješit ćemo ga tako i tako. Priznajemo, ovo je loše, pokušat ćemo ispraviti na ovaj način. Da, to je situaciju koju ne možemo dopustiti i koja se neće više ponavljati jer ćemo napraviti to i to.

Neispravno je, amoralno, iskrivljeno, kako god želite, da Željko Širić - dok se protiv njega vodi proces koji se vodi - prismrdi loži Gradskog vrta, a kamoli da u njoj masti brk na račun uspjeha hrvatskih nogometaša i još u alkoholiziranom stanju maltretira mlade dame (ili bilo koga).

To je nemoguće! Nema tog PR-a koji može popraviti štetu od takvih događaja, jer to nije na PR-u popravljati - to je na vodstvu Saveza, da promijeni navike, da promijeni ljude koji se uporno vrte oko tog nogometa bez ijednog argumenta da u njemu zaslužuju biti. Štoviše, za ljude poput Širića postoje isključivo argumenti da nogomet ne bi smjeli gledati ni na televiziji.

Realan sam i znam da preko noći ne možemo dobiti ni novu političku elitu, pa ni novo vodstvo hrvatskog nogometa. Jasno je kako u raznim sredinama postoje moćni ljudi, s vezama, koji neće sutra ujutro doći i reći - odričemo se svojih primanja, svojih pozicija, svojih VIP ulaznica i raznih drugih pogodnosti i dajemo prigodu nekom mlađem, obrazovanijem, sposobnijem.

Ali zadatak je pravih lidera raditi na tomu, razvijati nove kadrove i polako, ali sigurno, odstranjivati nekadašnje podobnike. Ne kako bi instalirali nove, već kako bi doveli sposobne. Nažalost, okružiti se sposobnijima od sebe žele samo najbolji i najpametniji lideri, a Hrvatska je proteklih 20-ak godina na svim razinama dokaz da vođe oko sebe žele "kimavce". Ne čini se po bilo čemu da je Šuker u tom pogledu drugačiji od Vlatka Markovića.

I za njega, na kraju krajeva, nema nikih problema. Ni ne čuje, ni ne vidi.

A nije baš sve ni najgore na svijetu

Istodobno, puno je onih koji su otišli u sasvim suprotnom smjeru. Da li zato što istinski vjeruju da je hrvatski nogomet na dnu dna ili jer svojim ekstremnim razmišljanjem pokušavaju "izjednačiti" dojam?

U hrvatskom nogometu nije sve savršeno. Problema ima na svim razinama, od trećeligaške do prvoligaške, od U-16 do A selekcije, od marketinga do odnosa s javnošću.

No, hrvatski nogomet daleko je od najkritičnije točke društva, a prezentacija je nerijetko upravo takva. Kada Mamić ima svoje monologe, problem nije u onomu što govori - jer on 70-80 posto vremena iznosi ispravne, točne činjenice. Problem je u 20-30 posto demagogije, a još puno više u onome što NE govori.

Nije ispravno da se već godinama o hrvatskoj reprezentaciji uglavnom piše negativno, o njenom izborniku, o njenoj igri, o pristupu i ponašanju igrača. Savršeni? Nisu. Ni izbornici ni rezultati ni igra ni rezultati.

Ali, budimo i objektivni. Top 10 već duže vremena, sedam od devet velikih natjecanja, prvi bubanj u svim kvalifikacijskim ždrijebovima, igrači raštrkani u velikim ili barem vrlo dobrim europskim klubovima. S obzirom na sve okolnosti, od objektivnih (veličina države, infrastruktura, financije) do subjektivnih (ljudi koji vode hrvatski nogomet), nije li to ogroman uspjeh?

Liga? Njen prvak je dvije godine zaredom u Ligi prvaka - sa slabim rezultatima, ali to je nogometni vrh. Zar je logičnije uspoređivati hrvatskog prvaka s portugalskim, ili u jednom puno ozbiljnijem kontekstu - sagledavanjem prostora i situacije u kojoj se Dinamo nalazi. Gdje su slovenski, austrijski, srpski, mađarski, BiH ili bugarski klupski nogomet? Dinamo je daleko najuspješniji klub svoje realne i stvarne okoline, zar je to tako beznačajno i zar je to tako teško priznati? Rezultatski, financijski, organizacijski.

Dinamo se napatio doći do pozicije nositelja, što je ujedno problem koji ne mogu preskočiti drugi klubovi i jedan od glavnih razloga zašto nemamo i drugih predstavnika u Europi. Nije realno očekivati da Hajduk može preskočiti Inter ili Belupo Athletic iz Bilbaa, no može li netko reći da su se naši klubovi u tim susretima osramotili? Dapače, i jedni i drugi ne samo da su vrhunski zastupali hrvatsku ligu već nisu bili daleko ni od iznenađenja.

Je li ta liga tako loša ako se u njoj mogu razviti igrači za Real Madrid ili Bayern?

S Dinamom u Ligi prvaka se mediji toliko sprdaju, ali pita li tko i analizira li na dnevnoj razini - koliko je Hrvatska u drugim poljima konkurentna? Da ne zvučim kao Mamić, pozabavimo se neposlovnim subjektima - gdje je hrvatski film? Gluma? Glazba? Kada naše glazbene zvijezde ne mogu ni izboriti finale Eurosonga, to je tema za nekoliko dana, a idućih 360 radimo glazbene zvijezde i od onih koji to nipošto nisu. Kada naš prvak izbori Ligu prvaka, mi mu se smijemo jer, zamislite, Ibrahimović se njime poigrava.

Što bi onda tek trebali reći Englezi.

Dinamovci i "preplaćene zvijezde" često su povezani termini, ali, štogod ja mislio o tomu - a mislim da pokazuje neispravnu ljestvicu vrijednosti današnjeg europskog pa i svjetskog društva - oni su zadnji koji su preplaćeni. Oni su svoj novac zaradili na terenu, nitko im ga nije poklonio. Ako je nogomet danas takav biznis da Uefa može i želi dati Dinamu sedam-osam milijuna eura ako uđe u Ligu prvak, ako Modri to izbore - to je to. Nebitno gleda li ih tko na stadionu ili koliki su prihodi od prodaje dresova ili TV prava. Možda je nogomet općenito preplaćen, što sugeriraju ogromni dugovi velikog broja i to uglavnom velikih klubova, no Dinamo nije u dugovima. I dok je tako, termin preplaćene zvijezde trebalo bi puno češće koristiti za razne managere i političare koji u svojim subjektima i svojoj državi rade minus, a zarađuju veliki novac.

Kako je moguće da nas takvi muče puno manje nego neki novi auto u Dinamovom voznom parku?

Nogomet ne bi smio biti krinka za druge probleme u društvu, a upravo to je često slučaj. Zamislite kako bi izgledalo da se na način kako se analizira Dinamo analiza, primjerice, rad ministarstva gospodarstva? Ili ministarstva znanosti i obrazovanja? Da s tim ministrima imamo strpljenja kao s trenerima, da njihove poteze iz dana u dan seciramo do atoma, da njih i njihove rezultate uspoređujemo s najrazvijenijim zemljama, da za svaki njihov zakon ili odluku tražimo protumišljenje pet bivših ministara? A rade beskonačno važnije stvari za naše društvo nego Ante Čačić ili Igor Štimac.

Nogomet nije najnegativnija pojava u hrvatskom društvu. Utakmica između reprezentacije i Selekcije Prve lige ne može biti fešta kao utakmica s Brazilom, ali može biti zabavnija od susreta s Alžirom. Čudi me toliko korištenje pridjeva "beskorisno" uz ovu utakmicu, kada smo nakon toliko prijateljskih utakmica koristili istu riječ. Jer, prijateljske su, osim zbog koeficijenta, u 90 posto slučajeva beskorisne. Znaju to svi, i treneri i igrači i klubovi, i zato je sve više otkaza u svim reprezentacijama.

Vidjeli smo 10-ak nogometaša previše da bi utakmica do kraja imala solidan ritam, no bila je to sjajna prigoda za nogometaše koji nisu često u prvom planu - otkad je Prva liga preselila s nacionalne televizije mnogi ih ne mogu vidjeti uopće - da se pokažu. Da Kokalović i Pavlović pokažu da Belupo i Zagreb imaju dobre stopere koji se mogu nositi s ponajboljim strijelcima Bundeslige ili Premiershipa.

Zar je to mala i beznačajna informacija?

Da je lijevi bek Istre 1961 vrlo zanimljiv igrač? Da se Ademi agresijom i čvrstinom u duelu može nositi s bilo kojim reprezentativcem? Na kraju krajeva, da se takva selekcija, okupljena iz raznih klubova i s jednim treningom, sasvim korektno nosila i na kraju zasluženo odigrala neriješeno s krnjom hrvatskom reprezentacijom? Zar nije to jedna lijepa spoznaja i promidžba za Prvu ligu? Emocije, uostalom, ne možete prevariti, pa nije slučajno što je ta Selekcija imala blagu podršku na Kantridi, sigurno i pred malim ekranima.

Ipak su to naši klubovi. Ipak je to naša liga. I iako znamo da nije Bundesliga, i iako znamo da joj trebaju i bolji travnjaci i bolji suci i više neizvjesnosti pri vrhu i više novca kako bi igrači bili plaćeni, ne moramo baš ni po njoj pljuvati jer je bolja od toga.

Trebamo upozoravati na negativnosti i probleme, ali ne moramo se igrati Šukera (samo u obrnutom smjeru) i skrivati pred onim što je dobro već samo pljucati gdje stignemo. Gotovo svi koje smo vidjeli na Kantridi, poniknuli su u Prvoj ligi. Neki su se već dokazali i u inozemstvu, a drugi su jučer pokazali kako se i s takvima mogu nositi.

Uostalom, uvjerljivo najbolji igrač utakmice igra u Prvoj ligi. Ne ni u Bayernu ni u Dortmundu ni Šahtaru ni Lyonu. Što nije dokaz da je Sammir bolji od nekog od tih igrača, već je kompliment domaćem natjecanju. On je i pogotkom i dodavanjima i duel igrom pokazao više od bilo kojeg reprezentativca, trsili se oni ili ne, ali u zemlji spina, to je opet nekako ispalo loše jer znači da "Sammir može igrati samo protiv prvoligaške konkurencije". Da je tako odigrao Perišić, onda bismo zaključili - Klopp je budala.

A da je netko od domaćih igrača promašio sve prigode koje je zapucao Jelavić, danas bi bio razapet jer "zašto je taj invalid uopće pozvan". Jelavić se dokazao u Premiershipu, pa to pitanje s razlogom nećemo postavljati - ali to pokazuje koliko pristran kriterij imamo kada se radi o Prvoj ligi.

Ako netko igra dobro vani - pa čak i ako ne igra - automatski u našim očima vrijedi više od prvoligaša. I ako sutra odete iz Prve lige "u svijet", odmah vrijedite 50 posto više iako ste identičan igrač. Slično vrijedi i unutar Prve lige, pa ste kao igrač Dinama ili Hajduka odmah puno vredniji nego ako igrate u Rijeci ili Osijeku, iako smo mogli vidjeti da je recimo Vargić sigurniji od Kelave, a Kokalović od Maloče. Ne znači da su bolji, no ovakva revijalna utakmica podsjeća nas da ne smijemo zanemariti tu mogućnost samo zbog klubova u kojem igraju.

Ova revija dobra je ideja. Reprezentacija neće moći često trošiti Fifine termine na ovakvu utakmicu, iz više razloga, no postoje načini da se ona u nekom modelu razvije. Možda to ne mora biti susret s reprezentacijom, već svojevrstan All-star susret koji možda neće dijeliti zemlju na Sjever i Jug - ne treba nam dodatan razlog za to - već stari protiv mladih ili nešto slično. No, uz bolji marketing, bolje dresove, neki objektivniji sustav biranja igrača (i trenera), pa i bolji izbor lokacije (Vukovar? Druga neprvoligaška mjesta?), jedna revijalna utakmica sličnog karaktera može biti korisna i izborniku, a još više Prvoj ligi jer ona nudi više nego što mediji uobičajeno prenose. I više nego što se HNS njome bavi i u nju ulaže.

Možda bi nakon nekoliko utakmica u Savezu naučili i kako im se točno liga zove.