Poput njegovog nogometa, i ovaj izbor je - lagan

Cristiano Ronaldo ima sličan problem kao i njegov sunarodnjak Luis Figo krajem devedesetih i početkom nultih. Igrao je briljantno i u Barceloni i u Realu i za Portugal, no pored Zinedinea Zidanea, Ronalda i Rivalda dogurao je teškom mukom do jedne Zlatne lopte. Slično vrijedi i za Iniestu, kojega je teško odvojiti od još jednog Barcinog magičnog veznjaka Xavija, a još teže proglasiti najboljim kada i oni izvan i oni u Barceloninoj svlačionici, uključujući samog Iniestu, znaju da je najbolji netko drugi.

Argumente kontra Lionela Messija znate. Onaj najvažniji je momčadski uspjeh - osvojio je samo Španjolski kup s Barcelonom, dok je Ronaldo osvojio La Ligu, a Iniesta Europsko prvenstvo sa Španjolskom. Preostala dva argumenta manje su opipljiva - prvi je kako je Barcelona savršeni stroj za Messija, a drugi da je nakon tri godine njegove dominacije red dati nagradu nekom drugom.

U ovakvim izborima važno je postaviti odnosno imati jasne kriterije. Iako ih, neshvatljivo, Fifa krije kao Zdravko Mamić Dinamov statut, postoje jasne upute glasačima kako odabrati "najboljeg nogometaša svijeta u tekućoj godini". Novinar Craig Foster, jedan od onih koji imaju pravo sudjelovati u izboru France Footballa i Fife (osim novinara, glas imaju i kapetani te izbornici nacionalnih selekcija), prenosi instrukcije krovne nogometne organizacije:

"Moramo sagledati cijelu godinu, a ne samo sezonu. Potom moramo primijeniti kriterij individualnog učinka i potom momčadskog učinka. Ako je potrebno, mogu se promijeniti dodatni sljedeći kriteriji - klasa (definirana kao talent i fair-play), osobnost (karizma) te cjelokupna karijera."

Prva rečenica je jako važna i mnogi je zanemaruju kada sudjeluju u ovoj debati. Iako smatram da bi imalo više smisla davati ovu nagradu nakon isteka jedne sezone, jer u nogometu je upravo jedna sezona, a ne godina dana, nekakva cjelina, ovo je izbor najboljeg nogometaša 2012. Ne 2011./2012.. Stoga, govoreći o momčadskim uspjesima, kako je moguće zanemariti da je Barcelona, predvođena Messijem, pobjegla Ronaldovom Realu na 16 bodova razlike u tekućoj sezoni? Drugim riječima, ako Barcelona osvoji titulu prvaka, to će se dogoditi upravo zbog ostvarenoga u ovoj, 2012. godini. U stvaranju te prednosti, Messi je sudjelovao s nevjerojatnih 26 pogodaka, što bi u čak 54 sezone Primere (!) bilo dovoljno za naslov najboljeg strijelca lige. A još nije ni Nova godina.

Momčadski uspjeh je u nogometu puno važnija kategorija od pojedinačnog. I iako je relevantan i za ove individualne nagrade, ne treba zaboraviti da je najveća nagrada za doprinos svakom igraču u momčadskom uspjehu osvojeni trofej i primljena medalja. Španjolska je bila najbolja momčad Eura; Chelsea je bio najbolja momčad Europe; Real Španjolske, Juventus Italije, Manchester City Engleske, i tako dalje. Svaka od tih momčadi, i svaki njihov pojedinac, dobio je za to zasluženo priznanje i zasluženu nagradu.

Pojedinačne nagrade nešto su sasvim drugo. Zlatna lopta treba otići u ruke igraču koji je obilježio tu godinu, igraču po kojem ćemo tu godinu pamtiti. 2012. ćemo pamtiti kao godinu Španjolske ili Chelseaja kao momčadi.

I pamtit ćemo je kao godinu Lea Messija kao igrača.

Cristianu Ronaldu ili Andresu Iniesti neće nitko oduzeti njihovo mjesto u nogometnoj povijesti. Raul nikada nije bio najbolji igrač svijeta, pa će ostati zapamćen kao veći napadač od Michaela Owena. Paolo Maldini ostat će zapamćen kao veći branič od Fabija Cannavara, pa će tako i Andres Iniesta ili Xavi ostati zapamćeni kao veći veznjaci od Pavela Nedveda.

No, Leo Messi ostat će zapamćen kao jedan od najvećih igrača svih vremena, s dobrim izgledima da do kraja karijere skine i tu oznaku "jedan od". I bilo bi zaista tragično i pogrešno da u najboljoj godini karijere jednog tako povijesnog dobrog igrača najboljim igračem svijeta bude proglašen netko drugi, zato što je "Messi već dosadan".

Ništa u nogometu nije vječno, pa nije ni Messijev status najboljeg svjetskog nogometaša. Činilo se da će Ronaldo tako godinama dominirati. Činilo se da će Ronaldinho tako godinama dominirati. Van Basten. Platini. No, nitko ne može predvidjeti neku težu ozljedu, pad forme, zasićenje, kolaps momčadi u kojoj taj nogometaš igra, privatne probleme ili jednostavno - dolazak nekoga još boljeg. Naravno da se sada čini da će Messi dominirati još pet godina - no tako se činilo i 1997. za Ronalda.

Pogrešno je zbog takvog razloga - dosade - dati nagradu nekom drugom. Koliko je teško osvajati ovakve nagrade svjedoči i podatak da je samo šest igrača (uključujući Messija) tri puta dobilo Zlatnu loptu (Cruyff, Platini, Van Basten) ili Fifinu nagradu za igrača godine (Zidane, Ronaldo). Četvrtom titulom Messi bi se odvojio od tog društva, i to je povijesno gledajući - značajno. I zato je važno da odluka bude pravedna i ispravna.

Ovo su razlozi zašto je samo jedna odluka pravedna i ispravna.

Samo je jedan igrač u 2012. zabio 91 gol. Zapravo, samo je jedan igrač u povijesti zabio više od 85 golova u kalendarskoj godini, ako ne vjerujete zambijskim zapisnicima.

Samo je jedan igrač u 2012. zabio pet golova u jednoj utakmici Lige prvaka. Zapravo, samo je jedan igrač to učinio ikada. Usput, taj isti igrač je jedini koji je četiri godine zaredom najbolji strijelac Lige prvaka, s time da je upravo ove godine srušio i (vlastiti) rekord po broju pogodaka u Ligi prvaka, te je izjednačio rekord Josea Altafinija s 14 pogodaka u jednoj sezoni Kupa/Lige prvaka.

Samo je jedan igrač u 2012. srušio rekord sa 73 gola u jednoj natjecateljskoj sezoni. Samo je jedan igrač u 2012. srušio rekord španjolskog prvenstva s 50 golova u sezoni.

Taj isti igrač predvodio je nogometnu Europu ne samo po broju pogodaka - nego i po broju asistencija u sezoni (29).

Cijeli svijet je pratio Messijev lov na rekord Gerda Müllera, a ni njemački topnik nije mogao ništa drugo nego komplimentirati Messiju nakon što je Argentinac porušio i tu brojku:

"Moj rekord držao se 40 godina - 85 golova u godini - i sada ga je najbolji igrač na svijetu srušio. Presretan sam zbog njega. On je nevjerojatan, divovski igrač."

Kako bi 91 gol malo stavili u perspektivu, usporedimo Messijev učinak iz 2012. s ukupnim učinkom u cijelim karijerama nekih velikih napadača. Davor Šuker je u osam godina u Španjolskoj zabio 114 golova, a ukupno 248 golova u karijeri (za klubove i Hrvatsku). Marco van Basten zabio je 242 gola u 14 godina. Dennis Bergkamp zabio je 238 golova u 20 godina. Ronaldo je zabio 83 gola u 127 utakmica za Real u pet godina - a to je jedan od, složit će se svatko, najboljih napadača svih vremena. Dobitnik Zlatne lopte Hristo Stoičkov zabio je 262 gola u 22 godine. Još jedna Zlatna lopta, George Weah, zabio je 215 golova u 18 godina. To su brojke nekih od najboljih napadača u zadnjih 20-30 godina, vrhunskih strijelaca. A nitko od njih nije bio ni približno dobar asistent kao Leo Messi.

U svakom natjecanju, Messi ima više golova nego nastupa. U Primeri je ove sezone zabio više golova od 15 klubova, a Barcelona je zabilježila najbolji start u povijesti natjecanja. Za Argentinu je zabio 12 golova u devet utakmica, a Gaučosi su prvi na kvalifikacijskog ljestvici. Zabio je i dva hat-tricka, uključujući jedan najvećem rivalu Brazilu, uz pobjednički pogodak.

Potpora Cristianu Ronaldu gotovo isključivo dolazi od aktualnih i bivših igrača i trenera Reala. Na Piqueovu izjavu "Ronaldo je najbolji među ljudima, no Messi je izvanzemaljac", Mourinho je replicirao s "ako je Messi najbolji na planeti, onda je Ronaldo najbolji u svemiru". Nakon takvih izjava, teško je uzimati za ozbiljno igrače i trenere jedne ili druge momčadi, no zato je nedvojbena prednost koju Messi uživa kod ostatka nogometnog puka. Čak će veliki štovatelji Ronaldovog lika i djela, poput Alexa Fergusona, najdalje otići izjavom "oni su jednako dobri". Većina će Ronaldu, i Iniesti, priznati veliku klasu, ali i dodati - Messi je najbolji.

France Football anketirao je 13 bivših dobitnika Zlatne lopte, i sedam ih je dalo prednost Messiju, uz tri neodlučena glasača te tri glasa za Portugalca (uključujući suigrača Kaku).

Poput Messijevog koraka, njegove realizacije i njegovog nogometa, i ovaj je izbor - lagan. Ironično, njegov nevjerojatan broj pogodaka pomalo u sjenu baca Messija kao nogometaša. I mnogi ga onda svedu na - realizatora odlične igre jedne izuzetne momčadi.

Kada netko zabije 91 gol u kalendarskoj godini, onda će malo tko posebno pričati o tomu kako dobru ravnotežu ima. Kako je dobar, smiren, racionalan i snalažljiv pred golom. Kako dobru kontrolu lopte ima, kako mu se ona lijepi za nogu, kako je brži s njom nego bez nje. Kako ima jednostavan, a superioran dribling, kako nema igrača koji je sposoban toliko često i takvom lakoćom prolaziti pored nekoliko čuvara - i to nije samo efektno, već u službi momčadi, stvaranja šansi, postizanja golova.

Zbog takvog broja pogodaka, nikada neće dobiti toliko komplimenata na račun svoje vizije u igri, pregleda i pasova koji lome obrane, iako bilježi više asistencija od sjajnih Inieste i Xavija. A imao bi ih sigurno i puno više da dodaje još jednom takvom realizatoru kao što je on. Nakon toliko golova, neće nitko posebno primijetiti koliko se vraća u sredinu kako bi sudjelovao u građenju napada niti koliko je kvalitetno njegovo taktičko shvaćanje i prepoznavanje situacija na terenu. Zapravo, kada zabijete toliko golova, čak se čini i da su svi isti iako su Messijevi baš raznoliki - može i glavom i iz "slobodnjaka" i iz kontre i iz solo-prodora i iz razrađene akcije i iz odbijanca i iz korištenja pogreške braniča i izvan 16 metara i s lijevom i s desnom i prizemnim udarcem i lobom. Sve to iako se momčadi posebno za njega pripremaju, iako ga čuvaju po dva-tri čuvara, iako se taktike prilagođavaju njemu.

Ako je nekome to postalo dosadno, ne znači ujedno da više ne vrijedi. Messi je igrač s tri Zlatne lopte, a nikada nije igrao tako dobro kao 2012. - to, valjda, nešto govori o njegovim izvedbama ove godine. I to ne umanjuje vrijednost onoga što su ove godine prikazali Cristiano Ronaldo ili Iniesta, pa i Xavi, Falcao ili Zlatan Ibrahimović ili Iker Casillas.

Ali nema nikakve sumnje tko je igrački obilježio 2012. godinu. Pamtit ćemo Španjolsku i pamtit ćemo Chelsea kao momčadi, i one su za to dobile svoje nagrade. I isto tako ćemo pamtiti Messija, zbog čega Zlatna lopta i četvrtu godinu zaredom treba otići u njegove ruke. Koliko god to dosadno bilo.