Garancija nema, ali Pep i Bayern sjajan su par

Nije mi namjera od Josepa Guardiole činiti sveca - daleko od toga da je u Bayern došao za sitniš, i daleko od toga da nije povukao najbolji potez prvenstveno za sebe.

No, to je i poanta.

Nedvojbeno živimo u vremenu gdje su velikoj većini trenera novac, uspjeh, pohvale i obožavanje medija i javnosti na najvišoj cijeni, i zato se teško sjetiti primjera poput Guardioline odluke da napusti Barcelonu kako bi se - odmorio. Od stresa, od pritiska, od nogometa.

Iako je tamo imao i novac i uspjeh i pohvale i obožavanje, iako je imao najbolju momčad i najboljeg igrača na svijetu, iako je to njegov klub i iako je u četiri godine postigao toliko toga da je skupio kredita za idućih 20.

No, Guardiola tu nije stao s donošenjem nekonvencionalnih odluka. Za početak, zaista je izdržao u naumu da se godinu dana ne bavi nogometom. Mnogi su to najavili, ali su odustali na prvi poziv zelembaća. Nije uopće upitno da je Guardiola imao ponude, ali želio je godinu dana za sebe i obitelj, i nije pristao žrtvovati taj plan.

I na kraju, između svih "nevjesta", između Manchester Cityja, PSG-a, Milana, Rome i prije svih Chelseaja, odabrao je baš - Bayern München.

"Kada bi se svodilo samo na novac, Bayern ne bi imao šanse" izjavio je predsjednik Bayerna Karl-Heinz Rummenigge. "Naravno da će zaraditi i nekoliko eura ovdje, ali da su odlučivale financije, ne bi došao ovdje. Bio je impresioniran s našim sveukupnim konceptom, bio je zadovoljan kako smo postigli financijsku neovisnost."

Guardiola želi biti veliki trener, želi postizati najveće rezultate, ali Guardiola je u Barceloni naučio da za veliku igru i velike uspjehe trebate imati i dobro organiziran klub, tradiciju, homogenu skupinu igrača koja razumije veličinu i važnost kluba, dugogodišnju privrženost izvrsnosti i kulturu pobjeđivanja. Bayern time obiluje puno više od drugih kandidata.

U globalnom svijetu kojim zbog svoje kvalitete, kvantitete i prvenstveno upotrebe "svjetskog" engleskog jezika dominiraju otočki mediji, klubovi iz Premier lige dobili su na značenju i više nego što zaslužuju, pa su Englezi pomalo u šoku što je Guardiola odabrao Bayern i Bundesligu.

No, Chelsea ili Manchester City ne mogu se uspoređivati s veličinom Bayerna u stvarnim nogometnim mjerilima. Istodobno, iako se Premiership busa o prsa kao "najjača liga svijeta", po kojem je to kriteriju? Ako su kriterij rezultati u Europi, kao i prisutnost najboljih nogometaša svijeta, onda je to bez premca Primera. Ako su kriterij gledanost i posjećenost stadiona, izjednačenost i prije svega financijska sređenost i stabilnost klubova, onda je to bez dvojbe - Bundesliga.

Na kraju, Bayern ima vjerojatno najbolju momčad od svih klubova koji su htjeli Guardiolu, a svakako je svojim tehničko-taktičkim karakteristikama najbliže onom nogometu kakav Guardiola voli, želi i forsira.

Sjajan klub bogate tradicije, financijski najsređeniji u Europi, s vrhunskim uvjetima i briljantnim stadionom, sa sjajnim navijačima, kulturom pobjeđivanja, odličnim igračima, najvišim ambicijama - što bi bilo neobično i iznenađujuće u Guardiolinoj odluci? Baš ništa, osim što izlazi iz okvira onoga što smo proteklih godina naučili, da treneri i još češće igrači odluke donose isključivo zasnovane na faktoru novca.

K tomu, zašto bi Guardiola htio riskirati svoj imidž suradnjom s ljudima poput Romana Abramoviča ili arapskih šeika, koji o nogometu znaju malo, a fitilj sa strpljenjem prilično im je kratak. Bayern je nogometni klub koji vode ljudi iz nogometa, od Rummeniggea do Ulija Hoeneßa, koji su i na primjeru Juppa Heynckesa pokazali da strpljivost daje rezultate. Lani je Heynckes izgubio domaće finale Lige prvaka i Bundesligu, no ostao je na klupi - i Bayern je sada uvjerljivo vodeći u domaćem prvenstvu, sjajan u Ligi prvaka.

Guardiola je trener koji cijeni rad i disciplinu, koji je ambiciozan i posvećuje se u potpunosti poslu, koji postavlja visoke standarde za svakog igrača, traži maksimum od njih kao što ga i sam daje. Guardiola je trener koji smatra da navijači moraju dobiti hrabru, otvorenu i spektakularnu igru kada plate ulaznicu za stadion.

Čini li vam se da takvoj osobi odgovara Bayern kao klub, Bundesliga kao liga? Njemačka kao država? I meni također.

Guardioli slijedi izazov tijekom kojeg će odgovoriti na pitanje oko kojeg se lome koplja - je li današnja Barcelona rezultat (i) Guardiolinog rada ili je današnji Guardiola rezultat te Barcelone?

U Bayernu dobiva na raspolaganje odličnu momčad, ponajbolju u Europi, ali ipak ne - Barcelonu. Ne Iniestu i Xavija, i svakako ne Lionela Messija.

Fenomenalan start Tita Vilanove dao je argumente onima koji tvrde da ako jednoj momčadi ne treba trener, onda je to ova Barcelonina generacija. No, to ipak ne mora puno značiti, jer Vilanova nije došao s ulice, on je također čovjek iz tog sustava, ujedno i trener kojeg je i Guardiola za vrijeme svog mandata puno kreditirao za sve uspjehe momčadi. Sasvim je izgledno da je jednostavno i Vilanova - sjajan trener. Teško mi je vjerovati da bi Guardiola bio toliko omiljen od strane igrača, da bi postigao tolike uspjehe i da bi mu Camp Nou priredio takve ovacije na odlasku da jednostavno nije sjajan nogometni um, lider, inovator.

U svakom slučaju, na Allianz Areni neće imati ni Vilanovu ni Messija i društvo, ni takvo poznavanje mentaliteta, kulture i jezika. Neće imati igrače koji desetak godina uče istu nogometnu filozofiju.

A ciljevi će biti slični - Bayern želi osvojiti peti naslov prvaka Europe.

Ima dvojicu sjajnih krila u Riberyju i Robbenu koji su oduvijek bolje igrali kao individualci nego timski igrači, posebno Nizozemac. Ima izvrsnog golgetera u Gomezu koji svojim kretanjem i uopće znanjem ni otprilike ne zadovoljava ono čemu Guardiola teži kada na toj poziciji igra s "lažnom devetkom".

Ima poprilično bogatu i raznovrsnu ponudu veznih igrača u Martinezu, Gustavu, Schweinsteigeru, Kroosu, Shaqiriju i Mülleru, ali ipak nema genijalnost Xavija ili Inieste. Ima boljeg vratara nego u Barceloni u Neueru - no Neuera čeka dosta učenja igranja s loptom. Ima odlične bekove i dosta kvalitete u Danteu i Badstuberu u središnjici obrane. Ima i našeg Marija Mandžukića za kojeg se možemo samo nadati da će dodatno napredovati pod vodstvom 41-godišnjeg Katalonca koji je u četiri godine osvojio nevjerojatnih 14 trofeja s Barcelonom uključujući dvije Lige prvaka.

Na ruku mu ide što Bayern igra i zna igrati s krilima, iako u Guardiolinih 4-3-3 ima dosta razlika u odnosu na 4-2-3-1 koje igra Bayern. Ne treba sumnjati ni da će Bayern otvoriti novčanik kako bi Guardiola osnažio pozicije koje smatra slabijima, a Bavarci su proteklih godina pokazali da znaju biti jak igrač na nogometnom mercatu, kao što svjedoči 40 milijuna eura isplaćenih za Javija Martineza.

I Bayern i Guardiola povukli su značajan potez. Bayern je doveo najtraženijeg trenera svijeta, ojačavši dodatno poziciju Bundeslige na nogometnoj karti Europe, i dao je svojim navijačima nadu da u naredne tri godine mogu očekivati još atraktivniji nogomet nego do sada uz sasvim jasnu ambiciju da se osvoji naslov prvaka Europe. Guardiola je, pak, povukao najbolji nogometni potez za sebe, odabrao je sjajan klub za nastavak svoje karijere u kojem ima odličnu prigodu nastaviti dodavati trofeje u svoj trenerski CV.

Garancija u nogometu nema, iz 100 različitih razloga ovaj "brak" može krenuti nizbrdo. Pa ipak, ima nešto privlačno u ovom partnerstvu, nešto što sugerira da će ono biti uspješno.

Uostalom, ljubav Guardiole i Bayerna ima šansu ponuditi nogometnom svijetu ono što taj nogometni svijet čeka nekoliko posljednjih godina - momčad koja se igrom kadra ravnopravno suprotstaviti Barceloni.