Postoje li pravi izazivači za Miami?

Siguran sam da postoji. Nitko još u NBA nije okrunjen u veljači, a vrhunskih nizova u regularnoj sezoni imale su i druge momčadi. Jedna titula ne dokazuje premoć Miamija, a nakon dominacije Bullsa, samo su Lakersi u tri navrata uspjeli obraniti naslov prvaka. Bilo je putem odličnih momčadi poput četverostrukih prvaka San Antonio Spursa, no obraniti naslov još je teže nego ga osvojiti prvi puta.

Miami, dakako, ima potencijal za to. LeBron James je na dobrom putu postati jedan od najboljih košarkaša svih vremena - to nikome više nije upitno - a svaka usporedba s Jordanom je zabavna, ali promašena 2013. O tomu možemo razgovarati pri kraju ili na kraju Jamesove karijere jer se tek tada "mrtvi broje", Jordanova karijera u ovom je trenutku neusporedivo uspješnija od LeBronove. Iako mislim da LeBron neće dostići MJ-a, ne mislim ni da ga je korektno uspoređivati s Gospodinom Zrakom sada.

Njegova veljača je za košarkaška anale, očito je došao do vrhunca svojeg igračkog razvoja (ili barem blizu njega) na kojem mu sve dolazi lagano, sve mu se usporilo (u smislu zbivanja na parketu), pronalazi najbolja rješenja, strpljiv je, smiren, hladnokrvan, psihički stabilan i jak - ne bori se protiv cijeloga svijeta kao u prvoj sezoni na Floridi, ponovno uživa u košarci, a njegove fizičke i košarkaške sposobnosti tako najbolje dolaze do izražaja. Uz sav taj "mentalni" napredak, LeBron je i košarkaški dosegnuo drugi nivo, tricu puca 41 posto, iz igre skoro 57 posto (kad već nabrajamo, uz 27.3 poena ima 8 skokova i 7.3 asistencija) i kao takav je prilično nezaustavljiv. Naravno da nije savršen - a još nije demantirao sve kritičare svojom igrom u završnicama utakmica - ali kako naslove u većini slučajeva donose dominantni igrači poput Jordana, Kobea ili Duncana, teško se kladiti protiv LeBrona.

Posebno ako u momčadi još ima i Wadea i Bosha, ali i dovoljno drugih veterana koji znaju kako pobjeđivati (u doigravanju).

No, pričekajmo još s krunidbom. I lani je takav odličan Miami (još ne možemo tvrditi da su ove sezone bolji, usprkos odličnoj veljači) na jedvite jade izbacio ostarjeli Boston (koji je k tome imao puno problema s ozljedama), prije toga se namučio i s Indianom (gubili su 2-1), a u finalu su istina slavili s uvjerljivih 4-1, no osim posljednje - sve su to bile tijesne pobjede. OKC je bila izrazito mlada momčad (i još je uvijek, a mlade momčadi ne osvajaju NBA naslov kao po pravilu), i da je nekako dobila jednu utakmicu u Miamiju - to finale moglo je završiti drugačije. Heat je, da se razumijemo, slavio apsolutno zasluženo, no cijeli taj put do prstena nije bio bez kriza, problema i zastoja.

Ove sezone, put će biti teži što se protivnika tiče, iako je Istočna konferencija i dalje osjetno slabija. Je li lakše do finala doći, primjerice, preko Lakersa, Clippersa i Thundera (ili Spursa) - što bi mogao biti pun neke momčadi sa Zapada - ili Milwaukeeja, Atlante i New Yorka (što bi bio put Miamija kada bi nositelji bili kakav je trenutno poredak)? Naravno da nije ni usporedivo.

Stoga je "Miami u finalu" prilično sigurna pretpostavka (osim u slučaju ozbiljnih ozljeda Wadea ili Bosha, s obzirom da LeBron izgleda neuništivo), iako i na Istoku postoji pokoja nagazna mina:

Boston

Veteranska momčad Bostona igra promjenjivo, uglavnom neuvjerljivo, no cilj Celticsa je samo doći do doigravanja - što će sigurno uspjeti - jer znaju da tamo mogu igrati sa svakim zbog svog "know-howa" u play-offu. Ozljeda Ronda pokvarila je njihove šanse za dvoboj s Miamijem, no kao što je susret u Bostonu pokazao - prvi nakon ozljede Ronda - Celticsi svejedno znaju i mogu frustrirati i pobijediti Heat. Zbog izostanka Ronda teško je argumentirati da Celticsi mogu biti bolji nego lani kada su odveli Heat do sedam utakmica (iako ove sezone igraju bolje bez Ronda), no još ima krvi u toj momčadi. I prije bih rekao da taj spori, stari Boston ima šanse skinuti Miami nego atraktivniji i trenutno razvikaniji NY.

New York

Izvrstan početak ponudio je dosta nade Njujorčanima da zaista mogu ugroziti Miami, no s vremenom su Knicksi ipak usporili. I dalje je to bolja momčad nego što su joj mnogi - uključujući mene - predviđali, raznovrsnija i nesebičnija u napadu nego proteklih godina, sa sposobnošću malo bolje stisnuti i u obrani. Iako dosta zavise i o raspoloženosti "šerifa" J.R. Smitha, njihov presudni igrač je Carmelo Anthony.

Kakav će igrač biti u doigravanju? All-round igrač koji može sve, uzima pametne šuteve, doprinosi i u obrani i rješava utakmice ili onaj najčešći Carmelo koji ispuca 30 lopti uz dvije asistencije i lošu obranu? Do sada nije imao uspjeha u doigravanju u mjeri koja bi nudila optimizam navijačima Knicksa, no za sve postoji prvi puta. Pa tako možda i za play-off sazrijevanje Carmela, iako ne vjerujem u to.

Chicago

Naravno, ne ovaj Chicago već Chicago s Derrickom Roseom. On je "joker" karta te momčadi koja s vrhunskom obranom, ali bez Rosea, ne može zaprijetiti Miamiju. Do kraja regularne sezone ostalo je malo, opravdano je pitati se hoće li - i bi li to uopće imalo smisla - Rose nastupati ove sezone, no dok postoji ta mogućnost - postoji i tračak nade za navijače Bullsa. Ni sa stopostotno zdravim Roseom ne bi bili favoriti, ali vidjeli smo spektakularne povratke nakon sličnih operacija (Adrian Peterson u NFL-u) - a kada bi se Rose vratio još bolji nego prije, Chicago bi bio izrazito napaljena i vrlo, vrlo opasna ekipa.

Indiana

No, uz sve nabrojane, mislim da je Indiana posljednja momčad s kojom bi Miami htio igrati. Ne impliciram time da se Heat boji Pacersa - dakako da ne - no žestoki, fizički stil Pacersa i najbolja obrana u ligi , kao i vrlo neugodno gostovanje zbog odlične publike, dovoljni su razlozi da Pacersi budu najmanje drag protivnik Miamiju, barem na Istoku.

I oni se dižu u formi, Paul George nametnuo se kao stvarna zvijezda, a imaju i sami "x faktor" u povratku Grangera koji sada ne mora biti nositelj igre već samo dodatak vrlo kvalitetnom stroju. Uz izvrsnu obranu i napad je sve "uštimaniji", solidno su pokriveni na svim mjestima, a prošlogodišnje izdanje u doigravanju - kao i ovosezonske utakmice s Miamijem - sigurno im daju samopouzdanje da mogu igrati s Heatom. Pitanje je koliko će im fizičke igre dopustiti suci, no takav stil ne odgovara Heatu koji je ipak više "fina" momčad, bez obzira što je LeBron jači od bika.

No, sve je to ipak samo ugrijavanje za Zapad. Koji je dovoljno jak da pregled potencijalnih izazivača Miamiju moramo početi s - devetom momčadi.

Los Angeles Lakers

Da, imali su tragično lošu sezonu. Da, Nash ima sto godina, Gasol je ozlijeđen, Howard nije pravi. No, većina favorita Zapada ipak ne bi imala ništa protiv da Houston i Utah zadrže svoje mjesto ispred Lakersa (dojma sam da nikoga drugog ne mogu uloviti) jer Lakersi ipak - plaše.

Kobe Bryant igra fantastično, izdanja poput onog protiv Dallasa sigurno brinu San Antonio koji bi s Lakersima mogao igrati u prvoj rundi. Spursi takvog igrača nemaju, zapravo - takvog igrača koji može pogoditi nevjerojatne i jednostavno neobranjive šuteve izvana u serijama imaju samo Lakersi, OKC i možda Miami, jer mislim da LeBron još uvijek nije igrač baš za to. Dwight Howard je u u ovakvom "polovnom" izdanju ponajbolji obrambeni centar lige i netko koga morate paziti u napadu, Nash ne mora toliko kreirati, ali je jedan od najboljih šutera svih vremena, a polako se slaže i klupa Lakersa u nekakvu respektabilnu "jedinicu".

Namučit će se da dođu do doigravanja. No, ako tamo dođu, namučit će svakog protivnika.

Memphis

Preskočio sam Houston, Utah, Golden State i Denver - četiri jako dobre ekipe koje bi na Istoku konkurirale za konferencijsko finale, no za koje ne mislim da na Zapadu mogu otići do kraja. Što ne znači da ne mogu napraviti jedno ili eventualno dva iznenađenja. Houston nema obranu za to, Utah nema ni obrane ni šuta za to, Golden State je preneiskusan (iako je Curryjeva predstava u Madison Square Gardenu bila za košarkaške sladokusce), a Denver ne može igrati cijelo doigravanje kod kuće. Kada im oduzmete kontru, do izražaja dolaze neuvjerljiva obrana i osrednji pozicijski napad, iako je s boljom formom Lawsona i taj dio igre napredovao. Atletski su odlični, mogu u jednoj utakmici izgledati nezaustavljivo, no doigravanje je druga priča i Denver tu, s ovom istom igrom, iz godine u godinu podsjeća da nema dovoljnu kvalitetu kada se igra 5 na 5, kako u obrani tako i u napadu.

Memphis je, ipak, zaslužio poseban odjeljak, koliko god napadački limitirani bili i koliko god mi se malo izglednim činilo da mogu riješiti u nizu Denver, OKC i San Antonio (pretpostavimo).

Mnogi su ih otpisali nakon tradea Rudyja Gaya, no kako posljednjih osam pobjeda u nizu jasno pokazuje - Memphis igra bolje bez Gaya. Nije to od jučer, oni su i najbolje doigravanje odigrali prije dvije godine kada su izbacili prvopostavljeni San Antonio upravo bez Gaya, orijentiravši se u potpunosti na unutarnju igru sjajnih Randolpha i Gasola.

Grizliji imaju izvrsnu obranu, najbolju na zapadu, od jedinice do petice imaju igrače koji vas mogu zaustaviti 1 na 1 (posebno odlični Tony Allen), ali koji odlično igraju i zajedno. U napadu su ograničeni, posebno lošim vanjskim šutom, no ako Randolph "uhvati vatru" kao 2011 - i u tom dijelu igre mogu biti dovoljno kvalitetni. Porazi u sedam utakmica od Clippersa (lani) i Oklahome (preklani) su respektabilni rezultati, i iako je teško reći u čemu bi Memphis bio još bolji nego tih sezona - imaju jednu stvar u svoju korist. Više iskustva nego tada.

I da, Memphis bi mogao igrati i s Miamijem, iako bi za Heat to ipak bio daleko najbolji protivnik sa Zapada.

Los Angeles Clippers

Privremena kriza uzrokovana ozljedom Chrisa Paula okončana je njegovim povratkom, pa su Clippersi - uz jedan ozbiljniji domaći poraz od San Antonija - opet uhvatili pravi ritam.

Imaju Chrisa Paula. Imaju veterane. Imaju izvrsnu klupu. Imaju igrače koji su dovoljno toga prošli i spremni su jednostavno igrati za momčad, poput Billupsa, Butlera i Hilla. Imaju Blakea Griffina koji nije statistički bolji nego lani, no igrački jest - dodao je više poteza u svoj napadački arsenal, sada je igrač kojem može dati loptu na post i računati da može postići koš, iako će još morati napredovati u "snimanju" terena i boljem osjećaju za asistenciju. Imaju i drugog fizički dominantnog visokog igrača koji može odigrati obranu i zakucati što treba u napadu. Imaju šestu obranu i sedmi napad lige (prema "učinkovitosti", što je puno bolja mjera od običnog prosjeka primljenih i postignutih koševa), što sugerira odličan balans.

Nemaju zajedničko veliko play-off iskustvo, no pojedinačno imaju dovoljno. Ne možemo još biti sigurni da je Vinny Del Negro čovjek koji će nadmudriti Gregga Popovicha recimo, no zato je Chris Paul trener na parketu. A u njemu imaju i čovjeka koji može riješiti utakmice. Da, Clippersi imaju momčad koja može otići do kraja, pa i preko Miamija.

Oklahoma City

Nema Jamesa Hardena, što je očito minus, no Thunder nije izgubio na pobjedničkom ritmu ove godine. Kevin Durant napravio je još jedan korak naprijed, on je očito drugi košarkaš planete s talentom i voljom da prestigne i LeBrona. Do daljnjega, Durant i Westbrook dovoljno su kvalitetni da OKC uvijek bude u razgovoru kada se govori o kandidatima za naslov prvaka.

Uz Spurse, jedina su momčad koja je u top 5 i po defenzivnoj i ofenzivnoj učinkovitosti, Kevin Martin se fino uklopio, Serge Ibaka napravio je značajan iskorak. Perkins im je napadački beskoristan igrač, no bit će koristan ako će trebati čuvati Howarda ili Duncana; klupa je tanka, no Durant i Westbrook ionako će igrati gotovo cijele utakmice u doigravanju.

Ključ je Westbrook, silno talentirani, atletski čudesan igrač koji još nije posložio sve u "glavi" na način kako vrhunski playmaker to treba učiniti. Bez obzira što u momčadi ima Duranta (51 posto iz igre, 42.6 s trice, 91 posto sa slobodnih bacanja) i bez obzira što sa svojim atletskim mogućnostima može napasti koš kada god želi, Westbrook još uvijek uzima loše šuteve (skoro četiri trice po utakmici usprkos 34.3 posto šuta), uključujući puno dalekometnih dvica, što je najgori šut u košarci. Kako će on posložiti svoju igru za doigravanje? Pitanje svih pitanja za trenera Brooksa i navijače OKC-a. Razvija se polako i mali kompleks Miamija koji ih je dobio šest utakmica zaredom, no imao je i Miami kompleks Bostona dok ih nije dobio kada je to bilo najvažnije. OKC ima talent to učiniti.

San Antonio

Bez dvojbe, najbolja momčad u ligi ako pod time gledamo sustav, egzekuciju, preciznost izvedbe, savršenost tajminga i pozicioniranja, koordinacije, uigranosti. Spursi su dodavački najbolja ekipa u ligi, najpametniji su, uzimaju gotovo isključivo samo dobre šuteve, odlični su šuterski, imaju penetraciju Parkera i još uvijek mogu otići na post Duncanu kada je to potrebno.

Isti su kao lani? To nije nužno tako loše, ne zaboravite da je to ekipa koja je u doigravanju upisala 10 pobjeda u nizu, što je uistinu izrazito teško. Doživjeli su tada četiri uzastopna poraza u četiri sjajne utakmice protiv OKC-a u kojima su šuterski zaista izvanserijske dane imali ne samo Durant i Westbrook već i igrači poput Ibake. Nekada vam tako "padne grah".

No, Spursi nisu isti kao lani. Popovich je nakon te serije dugo analizirao probleme San Antonija i konstatirao kako ne mogu otići do kraja s prosječnom obranom, a ona je lani bila upravo takva. Spursi su, stoga, radili i radili na obrani te su ove sezone nekako tiho postali treća obrana lige po učinkovitosti - a to su one razine iz šampionskih sezona Spursa. S time da sada imaju puno bolji napad.

Spurse Amerikanci ne prate previše usprkos najboljem učinku u ligi, pa ćete tako pročitati riječi poput "aging" i "veteran", iako San Antonio više nije takva momčad. Samo su Duncan i Ginobili od važnih igrača uistinu stari - Parker je još uvijek u najboljim u godinama (i igra briljantno, bolje i od Chrisa Paula ove sezone), a ostali važni kotačići poput su u odličnim godinama - i ne treba zaboraviti, upravo su ti igrači skupljali iskustvo u protekla dva doigravanja koje prije nisu imali, a koje Parker, Duncan i Ginobili ipak ne mogu ugrabiti iz svoje glave i prebaciti njima. K tomu, Leonard i Splitter napravili su dramatične iskorake, a o uigranosti je suvišno govoriti o ekipi koja je u identičnom sastavu već duže vremena.

I uz to, imaju najboljeg trenera u ligi, što je u doigravanju prilično korisno.

Ne zaboravimo da je San Antonio bez četiri igrača, uključujući veliku trojku, namučio Heat usred Miamija.

Naravno, poput svih navedenih momčadi, i Spursi imaju mane - njihova je atletska nemoć u odnosu na OKC, Memphis, Clipperse ili Heat - mišićima se može napasti i poljuljati Spurse. Drugi važan faktor su ti "starci" Ginobili i Duncan - prvi još nije u pravoj formi, i pitanje je hoće li biti ili su to jednostavno godine, a drugi nakon ozljede koljena još nije uhvatio formu iz prvog dijela sezone kada je podsjećao na najbolje godine. No, Popovich ih zna dozirati, razumije da mu je zdravlje Duncana, Parkera i Ginobilija od najveće važnosti. I uz to, Spursi bi lako mogli imati prednost domaćeg parketa kroz doigravanje s obzirom na dobar raspored do kraja sezone (uglavnom su kod kuće), što će im biti vrlo značajno jer su doma najbolja ekipa u ligi - osim ako ne gostuje Phoenix.

Može se igrati s Miamijem. I očekuje nas zanimljivo doigravanje, ne samo zbog brojnih izjednačenih serija, nego i zbog izjednačenog i kvalitetnog finala. Tko god tamo došao.