Ljetna liga: Hrvatska košarka na trajnom odmoru

Hrvatska je bila najgora momčad Ljetne lige u Las Vegasu. Dosta očekivano. Dojam je, pak, bio dosta dobar. Hrvatska se solidno nosila s mladim i rubnim NBA igračima i zaslužila jednu pobjedu. Je li ispunjena svrha sudjelovanja na ovom natjecanju i ima li uopće svrhe, pokušat ćemo raščlaniti u tekstu.

Što je hrvatska košarka dobila sudjelovanjem na Ljetnoj ligi? Eliminirajmo odmah floskule tipa promocija ili stjecanje iskustva mladih igrača, jer to nema nikakve veze. Promociju Hrvatske u svijetu košarke, pogotovo NBA svijetu, donose Bojan Bogdanović, Dario Šarić i ostali hrvatski NBA igrači, kojih ima sasvim pristojan broj.

Uoči polaska za Las Vegas izbornik Mršić je izjavio kako ćemo iskoristiti turnir da vidimo jednu drugačiju košarku, bržu i s puno intenziteta, i da će to igrači iskoristiti i sigurno napredovati. Polovica ekipe s Ljetne lige nisu baš mladi igrači s velikim prostorom za napredak. Druga polovica nisu ekstra potencijali koji su programirani da u jednom trenutku budu nositelji reprezentacije. Usudio bih se reći da nisu programirani ni da budu u kadru reprezentacije kad je ona iole kompletna.

A gdje je tu hrvatska košarka?

Sigurno da je njima to bilo jedno lijepo i zanimljivo iskustvo. Mladi su nešto naučili, stariji su uživali, neki pronašli i klubove, ali gdje je tu hrvatska košarka?

Dobro, hrvatska košarka je nigdje. To znamo. Tamo negdje u rangu Nizozemske i Rumunjske. Barem rezultatski. Igrački, hrvatska košarka je nikad jača. Pregršt NBA igrača, jedan Bojan Bogdanović koji potpiše ugovor na preko 70 milijuna dolara, igrači s rolama u finalima doigravanja europskih liga. Nekoliko ekstra potencijala, koji bi pravilnim razvojem trebali postati igrači koji će ostaviti dubok trag i izvan hrvatske košarke.

A što reprezentacija radi? Igra Ljetnu ligu sa Šakićem i Marčinkovićem. Uz dužno poštovanje spomenutoj dvojici, dobri su igrači i dobri momci, ali to nema smisla.

Hrvatska košarka nije dobila apsolutno ništa izletom u Las Vegas. S druge strane, Hrvatski košarkaški savez dobio je pristojnu priču. Priču da se možemo nositi s NBA ekipama, da imamo rezerve i da smo spremni za nove pobjede i povratak hrvatske košarke gdje joj je mjesto.

Za početak, u Summer League ne igraju NBA momčadi. Tu se napucavaju rookieji, igrači iz G-lige traže svoje mjesto u trening-kampovima gdje će tražiti svoje mjesto u finalnim rosterima. Dobar dio njih će završiti preko bare, u Europi, u klubovima srednje klase.

Imamo igrače, nemamo viziju i struku

Kadar, igrački, znamo da imamo. Ono što nemamo su vizija i struka. Veljko Mršić nije kalibar za izbornika hrvatske reprezentacija. Kao što nisu bili ni Anzulović ni Skelin. Zasad su se sva trojica najviše proslavili izjavama u medijima. Odgovoran za njih, kao i za čitavo stanje hrvatske košarke je Hrvatski košarkaški savez.

Hrvatski košarkaški savez napravio je jednu dobru stvar zadnjih godina. To je jedinstvena kadetska liga. To je fantastična platforma za razvoj mladih talentiranih igrača, kao i za njihovu selekciju, i odlična baza za daljnji razvoj u juniorskim ekipama, a onim najboljima za pripremu za poneke seniorske minute u prvoj i drugoj ligi.

Sve ostalo rađeno je stihijski, neodgovorno, i loše. Rezultat je vidljiv kroz reprezentaciju i klubove. Izlike kao što su sustav i kalendar natjecanja ne piju vodu nimalo. Kako nama, tako i njima. Loša selekcija, loše vođenje, sve su to posljedice nedostatka vizije, plana i odgovornosti. I uzroci ispadanja u konkurenciji Poljske, Mađarske i Nizozemske.

Nije sve tako crno

Klupska košarka je u još goroj situaciji. Otišla je Cedevita, dok Cibona i Zadar životare na nenamjenskom trošenju gradskog novca, Split niti to, Šibenik je poligon za igrače koji će grijati klupu Amerikancima i veteranima u prvospomenutim klubovima, a ostali su poluamaterski klubovi. S naglaskom na amaterski.

Stanje u hrvatskoj košarci je loše, ali nije beznadno, naprotiv, puno je potencijala. Samo treba krenuti. Zasukati rukave i raditi. Donijeti dugoročnu strategiju razvoja hrvatske košarke. Odlučiti što želimo, koliko nam vremena i resursa treba te kako da do toga dođemo. Jasni ciljevi i jasni prioriteti. I konkretne mjere. Na svim razinama.

Hrvatski ljubitelji košarke čekaju već toliko dugo, da mogu čekati još par godina, ali vrijeme je da se potencijal hrvatske košarke počne ispunjavati i da oni koji su odgovorni započnu donositi ispravne odluke. Ili, ako ne mogu, da prepuste mjesto sposobnijima. Gospodo iz hrvatskog košarkaškog saveza, na vama je potez!

FOTO: Sandra Šimunović/PIXSELL