UEFA Konferencijska liga: Koje su prednosti, a koje zamke za hrvatske klubove?

Dan nakon što je Dinamo potvrdio prolazak u nokaut fazu Europske lige, UEFA je na svojim internetskim stranicama objavila službenu pristupnu listu za sljedeću sezonu. Naravno, jedno nije povezano s drugim, ali dovoljan je to poticaj da pregledamo što točno donosi novo natjecanje koje počinje od sljedeće sezone i kakvu korist tu mogu imati hrvatski klubovi.

Prije svega, lista koju je objavila UEFA, a koja je više-manje bila poznata zbog specijaliziranih portala koji se bave upravo europskim klupskim natjecanjima, Hrvatska neće imati sljedeće sezone predstavnika u Europskoj ligi. Preciznije, neće direktno niti jedna momčad dobiti priliku izboriti to natjecanje kroz kvalifikacije. Još uvijek, prvak HT Prve lige moći će izboriti nastup ako ispadne iz kvalifikacija za Ligu prvaka ili u grupnoj fazi bude treći.

Vijest kao takva sigurno nije dobra jer je upravo to natjecanje ono u kojem je Dinamo ostvario novo proljeće u Europi i sudeći po kvaliteti najboljeg hrvatskog kluba idealno napravljeno. U Ligi prvaka, bez obzira što je Dinamo prošle sezone bio blizu, ostvariti treće mjesto u skupini izuzetno je teško i treba dosta sreće u ždrijebu i ponajviše kvalitete.

To je dakle riješeno i za tim nema smisla plakati. Europsku ligu može vidjeti samo prvak, mada bi svi vjerojatno bili sretniji da ju vidi tek negdje na proljeće. Dolazimo dakle do tog novog natjecanja, službenog naziva UEFA Europa Conference League u kojoj će nastupiti pobjednik Hrvatskog nogometnog kupa, drugoplasirani i trećeplasirani iz HT Prve lige. Oni u natjecanje kreću u drugom pretkolu.

?? The Europa Conference League will launch next season.

???? ??? The #UEFAExCo has announced the competition's first final will be at Albania's new National Arena in Tirana in 2022!— UEFA (@UEFA) December 3, 2020

U ovoj fazi naravno izuzetno je teško nešto preciznije reći, kamoli govoriti o protivnicima, ali obzirom na to da je neminovno da će barem tri hrvatska kluba igrati to novo natjecanje, red je da kažemo nešto o tome. Važno je napomenuti kako postoji još niz nepoznanica. Primjerice, financijska konstrukcija nije poznata, ne znamo koliko će momčadi dobivati po nastupu ili pobjedama, kakav je sistem što se tiče koeficijenata i slično.

No, to u ovim trenucima nije nužno važno. Sudeći po budžetima hrvatskih klubova, čak i najmanja sredstva dobivena u Europskoj ligi, važna su stavka godišnjih proračuna. Dinamo će od nastupa u Europskoj ligi zaraditi više od 10 milijuna eura, Rijeka sigurno oko 4 milijuna eura i to su u hrvatskim okvirima vrlo ozbiljne cifre. Također, jasno je kako u nominalno trećem razredu europskog nogometa neće sredstva biti toliko izdašna, ali mogla bi biti prilično zadovoljavajuća za hrvatske momčadi.

Upravo to nas dovodi do prednosti koje ovo natjecanje donosi hrvatskom nogometu. Prije svega, moramo prihvatiti realnost. Izuzevši Dinamo koji je doista u europskim okvirima postao ozbiljna momčad koju nitko više ne podcjenjuje, Hrvatska nema drugi klub koji može ostvariti neki izvanserijski uspjeh. Takva je trenutno situacija i tko god tvrdi drugačije, ima veliki problem s činjenicama i brojkama. Samim time, nastup hrvatskih klubova u Europskoj ligi nije donio posljednjih godina neke nevjerojatne uspjehe.

Prihvatili smo pod normalno da u većini slučajeva bugarski i rumunjski klubovi izbacuju hrvatske, da su često škotski, norveški, švedski i švicarski bili kobni, a nažalost dogodilo se i da imamo problema s albanskim i malteškim prvoligašima. To dovoljno govori o tome koliko je hrvatski nogomet išao gore dolje u posljednjih deset godina.

Činjenica da će klubovi dobiti priliku igrati u „trećem rangu“ nije sramotna, ali ju ne treba niti doživljavati kao prilikom da svi dođu do same završnice. To su upravo protivnici kakve hrvatski klubovi mogu dobiti, s kojima mogu ravnopravno igrati, a opet dovoljno atraktivni da napune stadion i da marketinški iskoriste europsku sezonu na najbolji mogući način.

Od najvećih zemalja, poglavito iz Liga petica, u Konferencijskoj ligi nastupat će šestoplasirani ili sedmoplasirani iz lige i prilično je jasno kako će njihove ambicije biti minimalne. U takvim ligama konkurencija je strašna i teško je očekivati da će neki Everton, Leicester, Fiorentina ili Real Sociedad htjeti igrati za male novce još jednu utakmicu tjedno.

Pour ceux que ça intéresse, voici le tableau ilisible officiel des qualifiés pour cette C4 qui n'est en réalité qu'une coupe d'Europe offerte aux clubs des championnats mineurs. #UEFAConferenceLeague pic.twitter.com/zQfrQor4cJ— Lahcen Senhaji ?? (@LahcenSenhaji) December 3, 2020

Objektivno, Konferencijska liga pružit će hrvatskim momčadima priliku da zaigraju u grupnoj fazi europskog natjecanja što vjerujemo da bi barem dva od tri kluba mogla postići i da u sezoni odigraju kompetitivno barem 10-15 utakmica na europskoj razini. Iskustvo koje će dobiti time, napunjen stadion i svojevrsni „šušur“ mogu donijeti puno više koristi od gostovanja velikog kluba u trećem pretkolu ili play-offu i oproštaja od Europe u kolovozu.

Jasno, svaka novost ima i svoje opasnosti. Velika se opasnost krije u činjenici da bi hrvatski klubovi mogli donekle lakše doći do grupne faze natjecanja i do onog broja utakmica o kojem smo pričali. Tu će na red doći sami klubovi, odnosno njihovo vodstvo. Činjenica da će možda Hajduk ili Rijeka ili Osijek biti u dobroj poziciji u grupnoj fazi Konferencijske lige ne znači da trebaju iskoristiti tu priliku za transfere isluženih stranaca ili dovođenje „europskih“ pojačanja.

Ova prilika ili šansa za većim brojem utakmica trebala bi im poslužiti da maksimalno afirmiraju mlade igrače, da ih koriste u procesu europskih utakmica i na taj im način dodatno omoguće da osjete igranje u Europi, makar ne s onim top klubovima. Dovođenje pojačanja samo radi europskih utakmica nikada nije idealno rješenje, a poglavito ne u ovoj situaciji u kojoj se to ne može opravdati lukrativnim sredstvima kao u slučaju Lige prvaka.

Samim time dolazimo do druge opasnosti, a to je kadar. Jasno je već sada kako će momčadi morati imati na raspolaganju barem 25-30 igrača u kadru. Mnogi su se smijali Nenadu Bjelici kada je rotirao iznimno puno u prvoj sezoni na klupi Dinama, ali takav način rada se pokazao uspješnim jer je imao na raspolaganju svježih i spremnih 25 igrača. Na to sad moraju računati i klubovi koji nemaju te ambicije ili takav budžet.

U nastupu Rijeke u Europskoj ligi vidjeli smo koliko ih je koštao velik broj ozlijeđenih ili nažalost, koronavirusom zaraženih i kako im je gotovo nemoguće pratiti taj tempo od dvije utakmice tjedno. Ništa lakše ne bi bilo niti Osijeku ili Hajduku, pogotovo Lokomotivi. Ali tu se upravo rađa ta nevjerojatna šansa. Umjesto da provode svoje dane u Osijeku II ili Hajduku II ili na posudbama po raznim drugoligašima, daleko korisnije će mladim igračima biti igrati u prvoj momčadi prvoligaša jer će prilike doista biti.

Sve se u konačnici svodi na to kako netko upravlja klubom i u kojem smjeru ide razvoj. UEFA nije dobrotvorna organizacija i potpuno je razumljivo da ona želi još više zaraditi novim natjecanjem, proširiti bazu klubova i na „manje“ države i slično, To je činjenica, ali na hrvatskim klubovima je da tu priliku iskoriste ili ne iskoriste. Nitko ne bi bio sretniji da Hrvatska svake godine daje dva kluba u Ligu prvaka i tri u Europsku ligu, ali vidjeli smo ove sezone da to nije moguće.

Ovime hrvatske momčadi dobivaju određenu priliku, mladi igrači morali bi dobiti svoj prostor što bi automatski donijelo korist i klubovima, a time i domaćoj ligi. Ostaje za vidjeti kako će proći ova sezona, kako će zapravo izgledati sljedeća i tko će od hrvatskih klubova nastupiti u tom još ne do kraja jasnom natjecanju. U svakom slučaju prednosti postoje, mana ne toliko, više mogućih opasnosti, ali tako je uostalom u svakom segmentu života, zar ne?