Dicta: Dulce cum utili

Foto: Tomislav Pacak

U teoriji lijepo zvuči biti novinar i kolumnist na Europskom nogometnom prvenstvu, posebno ako nogomet volite poput mene. Međutim, jako je zanimljivo što u takvoj ulozi vidite puno manje nogometa nego što biste ga vidjeli da ste jednostavno ostali doma.

Foto: Tomislav Pacak

Ako ne računamo 90 minuta Hrvatske i Austrije, tijekom kojih ionako stalno morate nešto zapisivati za sve kasnije izvještaje, analize, komentare i kolumne, od do sada odigranih šest utakmica vidio sam otprilike isto toliko minuta. Ozbiljno.

Foto: Tomislav Pacak

Htio sam nakon prvog kruga dati svoje viđenje prvih favorita za naslov prvaka, no - nemam pojma. Navodno su Portugalci igrali jako dopadljivo, Nijemci su izgledali moćno protiv Poljske, Francuzi su malo razočarali, a Nizozemci trenutno rasturaju Talijane (prva utakmica koju skoro pa zaista gledam). Sve to uglavnom sam - čuo. Jedino što znam jest da nakon prvog kruga Hrvatska nije među onima koji su impresionirali, ali to ne mora baš ništa značiti.

Foto: Davor Sajko

I tako - cijelo vrijeme nekud žurite, po akreditaciju, pa na presicu, pa u mixed zonu, pa onda sve to natipkate, pa onda do grada slikaj navijače, pa onda smisli temu za kolumnu, pa odgovori na pohvale i kritike (gdje su, btw?), pa u auto i 10 sati odvali do Berna gdje si navečer akreditiran za neku utakmicu.

Foto: Davor Sajko

Jesam vas skoro uvjerio da mi je teško? Da, potrebno je dosta energije i koncentracije, ali gušt je neopisiv - upoznavati gradove, stadione i, što je najvažnije, gledati nogomet (barem tu i tamo), uživo, na Euru - neprocjenjivo, bez namjere da radim reklamu jednoj kreditnoj kartici.

Mazda je danas zaista bila zoom-zoom - fotoreporter Sajko Schumacherovski je odvezao danas napornih devet sati na relaciji Beč - Bern. Isplatilo se, vidjeti nizozemsku koloniju navijača zaista je impresivno.

Iskustvo bi bilo još ljepše da smo umjesto akreditacija imali koju kartu za tekmu jer su nam očajnici nudili i po 1.000 eura za priliku da uživo gledaju dvoboj Azzurra i Oranja. Nizozemce ćemo vidjeti još barem jednom, na utakmici protiv Francuske, pa stoga o njima više - drugom prigodom.

Dok dan provedete slušajući 10 sati austrijski njemački, njemački njemački i švicarski njemački (a ne znate njemački, bilo-kakav-njemački, poput mene) nije lako pronaći previše zanimljivosti za čitatelje. Ipak, u kratkim crtama:

Švicarska je predivna... Švicarci su bolje organizirani od Austrijanaca... Švicarska je skupa k'o sam vrag... Bečki je ipak bolji u Beču... Prošvercali smo litru travarice... Čuli smo novi hit Coldplaya šest puta... Pišali smo u tri zemlje... GPS je zakon... Novčanica od 200 švicarskih franaka izgleda kao karta za kazalište... Pošast automobilskih zastavica nije zaobišla ni Švicarsku.

Čuli smo i izjave raznoraznih aktera jučerašnjih događaja. Podolski je glavna zvijezda njemačkih radio-postaja, istaknuo je kako se nada da će nastaviti zabijati i protiv Hrvatske. Toni Polster izjavio kako jučer ne bi mogao pomoći Austriji, ali prije 10 godina bi. Jedan od ključnih ljudi Austrijskog nogometnog saveza izjavio je da ih je sudac pokrao i da se tako pokazalo da je Austrija nogometno mala zemlja. S tim drugim se možemo složiti.

Za danas toliko. Sutra? Sutra se možda i odmorimo. A možda i odemo do Lausanne pogledati trening ovih Nizozemaca, da vidimo čime se oni hrane...