Dicta: Incredibile visu

Incredibile visu ili Ne bi vjerovao svojim očima. Pravi je to izraz za navijače Nizozemske koje treba izbliza vidjeti da bi ih se zaista doživjelo. A čak ni onda ne vjeruješ njihovoj kreativnosti, načinima da pokažu da su oni baš Nizozemci. A to se, ako slučajno niste znali, iskazuje narančastom bojom. Oranje. Zaista su legende.

Uživo sam gledao dvije predstave obiju momčadi na travnjaku i na tribinama. I dok je Hrvatska pobjeda nad Njemačkom bila zaista prezentacija vrhunske kvalitete, Nizozemci su pregazili svjetske prvake i svjetske viceprvake sa 7:1, pa ipak treba biti objektivan i reći - do sada su pokazali najviše na ovom EP-u, više od Hrvatske, Portugala i Španjolske.

Neizvjesnije je, međutim, kada govorimo o navijačima. Dok smo pričali s hrvatskim navijačima o toj dvojbi - nizozemski ili naši - rekli su nam 'ma dobro dečki, da i jesu dobri napišite da smo mi bolji'. I znate što - jesmo. Ne zato jer su nam tako rekli, niti zato jer smo subjektivni (dobro, ajde, što drugo možda jesmo).

U vizualnom dojmu Nizozemcima nema premca. Ne u Europi nego na svijetu. Nemoguće je nabrojati, nemoguće se sjetiti, nemoguće je smisliti sve narančasto što oni mogu staviti na sebe. Šeširi, štucne, navijačke boje, suknje, tenisice - to su navijački rekviziti i drugih zemalja.

Ali oklopi, narančasta lavovska i tigrovska odijela, maske iz Gospodara prstenova, narančasta Pulp Fiction odijela, grudnjaci, tregeri, prave MRKVE koje vise s glava... Zaista su nenadmašni, posebno jer se zaista svaki navijač potrudi smisliti nešto novo, ili u najgorem slučaju - obući nizozemski dres. Kod svih drugih, pa tako i kod nas, uvijek ima onih kojima kockasti dres nije dovoljno 'cool'; Nizozemci su svi, ali ama baš svi - narančasti.

Atraktivnost narančaste boje u kombinaciji sa zaista golemim brojem navijača (opet su u Bernu Nizozemci vladali većim dijelom stadiona) čini Tulipane "najvidljivijom" navijačkom skupinom. Sjajnom vizualnom dojmu pomažu i neke uvježbane koreografije, poput one kada na jednu pjesmu cijele tribine idu lijevo, desno, gore dolje - fantastično.

Kockice su također atraktivne, naši su također kreativni (obrijane leđne dlake u obliku kvadratića nemoguće je nadmašiti), ali u tom dijelu smo ipak korak iza narančastih.

No, navijanje je ipak puno više od oblačenja. U pjesmi, u potpori, u zviždanju, u decibelima, u onome što navijanje zapravo jest - Hrvati su najbolji. Baš kao i u uživanju prije i nakon utakmice.

Vidio sam uživo veći dio reprezentacija, pa tako i njihove navijače na ovom Euru, i nema dvojbe da je "Volim te Hrvatsko" najglasnija i najmoćnija podrška jednoj reprezentaciji ovdje. Kada se cijela tribina uključi u to navijanje, kada svi Hrvati počnu mahati, skakati i iz svega grla bodriti naše, to je najviša razina koju su navijači ovdje pokazali. Bilo koji, pa i nizozemski.

Nije subjektivno. Spominju to i strani novinari, spominju to igrači, spominju to stidljivo i - drugi navijači. Zapravo, ne biste vjerovali svojim očima. Ne znate zašto, ali cijeli se naježite, prođu vas trnci, jer je huk s tribina premoćan. Kad se pjeva Lijepa naša, kad se viče "U boj, u boj", kad se zapjeva "Zovi, samo zovi".

Najbolje bi, ipak, bilo da konačnu ocjenu da međusobni dvoboj. Hrvati i Nizozemci, kockice protiv Oranja. Kako igraju dvije reprezentacije, daleko je od nemogućeg. A moguće je - u finalu. Živi bili pa vidjeli...