Dicta: Semper fidelis!

Slogan američkih marinaca, "Uvijek vjerni", nije slučajno izabran i za naziv službenog kluba navijača hrvatske reprezentacije. No, zanemarimo klub navijača, Semper fidelis savršeno opisuje hrvatske navijače jer su po odanosti svojoj reprezentaciji zaista posebna priča.

Repka ima tisuće navijača koji su uz nju i u zlatnim vremenima (u Hrvatskoj, inače, termin zlatno vrijeme zapravo označava brončano vrijeme), ali i u vremenima muka poput one kada je Tomas igrao napadača, a Živković veznjaka.

Za tu silnu vjernost, navijači su svako malo nagrađeni pobjedom koja im ostaje u pamćenju i srcu za sva vremena. Nekome je to pobjeda protiv Italije, nekome Šukerove majstorije protiv Danske, nekome 3:0 protiv Elfa, nekome, pak, pobjeda na Wembleyju. Takvi trenuci nadoknađuju svaki izgubljeni živac, svaku suzu, svaku kunu koje su navijači uložili u "kockaste".

Večeras je takva šansa, večeras je prilika Bilićevim dečkima da navijače nagrade za potporu koju su imali protiv Austrije i kroz cijele kvalifikacije, kao i jasno za potporu koju će imati večeras. Ponajbolji navijači svijeta zaslužuju takvu reprezentaciju, a znamo da ova repka to ima u sebi, pokazala je to u oba susreta s Englezima.

Navijači su u Beču zaslužili 4/5. Pet plus za "nastup" prije utakmice i tijekom prvog dijela, četvorku za drugi dio u kojem su se uspavali kao i cijela momčad. Nervoza i strah od eventualnog gola Austrijanaca, koji je ruku na srce visio u zraku, bili su jači od želje za navijanjem, pa se tek u par navrata zaorilo s juga gdje je bila stacionirana većina navijača Hrvatske.

Večeras će i navijači morati biti za pet plus želimo li uzeti bod(ove) moćnim Nijemcima, a s obzirom na blizinu Hrvatske i Klagenfurta za očekivati je barem podjednak odnos snaga na tribinama što se brojke tiče, pa samim time i dominaciju Hrvata u navijanju kad već znamo da boljih navijača nema.

Hrvati su, za sada, bez ijedne mrlje na ovom EP-u. Kako mi je Mario Matošin, navijač koji je uz hrvatske reprezentacije (ne samo nogometne) od '98., rekao, hrvatski navijači nikad nisu bili ujedinjeniji i mirniji, s pozitivnim pristupom cijeloj priči i bez ijednog incidenta do sada, ako se kao incident ne računa jedna-dvije bakle i par ispuštenih pivskih boca.

Iako smo očekivali da ćemo nailaziti na "naše gore listove", definitivno ih nismo mogli očekivati u toliko broju. Cijeli McDonald's, zaštitar na ulazu u stadion u Bernu, prometni policajac, vlasnica pekare, kondukterka... Teško je i popamtiti gdje smo sve koristili hrvatski jezik, lakše se prisjetiti tu i tamo ponekog Austrijanca ili Švicarca. Ili, scena sinoć u nekom fast-food restoranu - Švicarci daju gol, a svi radnici se hvataju za glavu. A mi usred Züricha.

Navijači su, nadam se, imali malo drugačiji režim dolaska od autora teksta koji je bez sati sna u Klagenfurt stigao iz Züricha, pa pravo pitanje nije koliko će dobro naši večeras navijati već hoću li ja to uopće - dočekati budan.

Najbolje je to opisao neki SPAM mail koji je dočekao u pretincu fotića Sajka, sa subjectom "Bad night?" Otkud su samo znali...

S vedrije strane, kiša je prestala, hrvatskih navijača oko stadiona je sve više i polako raste onaj adrenalin koji ovakve utakmice nude, pa Ballack, Podolski i društvo ipak postaju veći problem od pospanosti...