Hoću nogomet!

Nakon jesenskog poljudskog derbija ostao je gorak okus u ustima. Okus prijevare, okus razočaranja zbog činjenice da je svega bilo, osim dobrog nogometa i uživanja u lijepim potezima.

Prvi od tri moguća maksimirska derbija ovog proljeća, stoga treba najaviti samo s dvije riječi. "Hoću nogomet!". Od naša dva najveća i kvalitetnim igračima najbogatija kluba u teoriji bismo baš to i morali očekivati. Utakmicu u kojoj će se prikazati sva raskoš talenta na obje strane i okršaj u kojemu će se govoriti o potezima Modrića, Da Silve, Bartolovića, Rukavine, umjesto zbrajati prekršaje i analizirati sudačke propuste.

Naš najveći derbi uglavnom svake godine prolazi s komentarima kako je "važnost utakmice ubila ljepotu". To je postao već izlizani alibi za nervozu, tanke živce i panični strah od poraza na obje strane. Zašto ovog puta ne bi bilo drugačije?

Obje momčadi raspolažu nadarenim adutima. Na suprotnim stranama u subotu sučelit će se desetak reprezentativaca Hrvatske i BiH, nekoliko internacionalaca u čije se mogućnosti prilikom dovođenja zaklinjala kompletna struka, te najtalentiraniji mladi nogometaši koji gaze travnjake HNL-a.

Prvenstvo je daleko od kraja i bilo koji rezultat se dogodio u subotu, prvenstvo nikako neće biti riješeno. Do kraja će oba kluba imati još gomilu iskušenja i prigoda za popraviti/pokvariti svoj bodovni učinak. Eto dobrog razloga za manje nervoze i san o 90 minuta koji će vratiti vjeru i u HNL i u naš najveći derbi, koji je na razini najvećih europskih po svemu, osim po kvaliteti igre koja se u njemu redovito prezentira.

Dojam je da su i najave prilično drugačije nego dosad. Uz standardnu "iglicu" kojom netko iz suprotnih tabora "podbode" rivala, i to uz svesrdnu pomoć medija koji će jedva dočekati neku oštrije intoniranu rečenicu, dojam je da treneri Vulić i Ivanković zaista nisu oni od kojih biste očekivali "Blaževićevsko" paljenje atmosfere i navijača.

Velika uloga u subotu će pripasti i "sekundarnim protagonistima". Jedan od njih je sudac Vlado Svilokos, u čijoj koži bi se itko volio naći. Jer što god se dogodilo - sudac će dobiti "po nosu". Kako god odsudio, jedna strana će mu pronaći nekakav "nedosuđeni prekršaj iz kojeg se izrodio pogodak protivnika 25 minuta kasnije". Zato je i za njega najvažnije da odsudi - za sebe. Da se ne libi kartona, isključenja, rigoroznih kazni ako to igrači na travnjaku zasluže. Dosta je bilo skrivanja svojih slabosti i nekvalitete iza poneke pogrešne sudačke procjene.

Za kraj smo ostavili navijače. Očekuje se pun Maksimir, a uz dominantne "modre", iz Dalmacije i ostalih krajeva Hrvatske kreću kolone navijača Hajduka.

Ovog puta odgovornost navijačkih skupina i pojedinaca bit će veća nego ikad. Ovaj derbi mogao bi pokazati pravu sliku toga koliko je pravim navijačima stalo do hrvatskog nogometa i hrvatskih interesa općenito. Ovaj derbi mogao bi pokazati jesmo li uopće zreli za takav zalogaj kakav je domaćinstvo Europskog prvenstva 2012.

Nije nikakvo pretjerivanje reći da će ovog puta oči cijele europske nogometne vrhuške biti uperene u naš derbi. I da će se svaki eventualni eksces unutar i izvan maksimirske arene bučno proslaviti u Italiji, koja će dobiti snažan alibi za tvrdnju "huligana ima i u Hrvatskoj, a mi barem imamo stadione". Ovaj derbi nikako nije običan, a do 18. travnja i odluke o domaćinu EP 2012. čekaju nas još najmanje dva.

Veliko pitanje koje je bačeno pred hrvatski navijački korpus, posebno najekstremni kojeg ima na obje strane je hoćemo li svojom glupošću i malim osobnim "ratovima", vlak koji bi Hrvatskoj mogao donijeti čudesne stvari - sami skrenuti prema Italiji?