Medvjeđe usluge

Dinamove ovotjedne prvenstvene pobjede u Šibeniku i Zadru ostale su u sjeni dojma o sudačkim pogreškama koje su učinile da zagrebačka momčad u utakmicu ne uđe s rezultatskim i igračkim deficitom. U Šibeniku nije suđen očigledan jedanaesterac za domaćine u drugom dijelu (kasniji sumnjivi pogodak Vukojevića ipak se čini regularnim), a u Zadru je već u 5. minuti domaćin trebao postaviti loptu na bijelu točku, a zagrebački klub ostati s 10 igrača i među vratnice 85 minuta postaviti juniora s klupe.

U oba slučaja suci su svojim ponašanjem pokazali da nisu uvjereni u svoje odluke, ali su svejedno odlučili da je vjerojatno "manja šteta" ako ih donesu na račun "malih". U Šibeniku je nedosuđeni jedanaesterac "opravdan" nepostojećim zaleđem, a u Zadru svoju procjenu simuliranja sudac nije potvrdio žutim kartonom za Terkeša, kao ni još ponekim za igrače Zadra koji su ga naganjali po terenu nakon toga.

Ove dvije situacije naljutile su domaćine, a "modrima" su napravile "medvjeđu uslugu" u situaciji kad im najmanje od svega treba sudačka pomoć. "Spregu" između sudaca i klubova nikad nitko nije uspio dokazati čak ni u puno gorim situacijama, pa je i u ovoj situaciji teško vjerovati da toliko dominantni Dinamo danas ima potrebu "šurovati" sa sucima i tražiti pomoć kako bi preskočio poneku HNL prepreku.

Za to su mu i više nego dovoljni Modrić, Mandžukić, Šokota i društvo, koji su kad se sve zbroji i oduzme - potpuno zasluženo slavili i na dvije spomenute utakmice. No, sjena će uvijek ostati i u zraku će ispod konačnog dojma lebdjeti "što bi bilo da je dosuđeno..."

Da Dinamu takav "vjetar u leđa" ni najmanje nije potreban, najbolje su pokazali igrači "modrih" upravo između ove dvije prvenstvene utakmice, kad su 2:0 u Šibeniku pretvorili u 2:3 i to od trenutka kad su ostali s igračem manje.

Dinamo je trenutno najbogatiji, najmoćniji i najbolje organiziran klub u Hrvatskoj, koji je u posljednjih nekoliko godina odradio najbolji posao u selekciji i građenju dobre momčadi. Međutim, ovakvim sudačkim propustima najviše gube Dinamovi igrači. Kao što im je na povratku iz Amsterdama Zdravko Mamić "ukrao" trenutak slave u zračnoj luci, tako njihov ovosezonski pobjednički stampedo u prvenstvu nagrđuje povremeni sudački kukavičluk ili dodvoravanje.

Sucima je podsvjesno vjerojatno lakše podnijeti "buru" koju će kratkotrajno izazvati neka pogreška na račun "malih", nego doći u nemilost najmoćnijeg kluba u zemlji. Takav mentalni sklop kod nogometnih sudaca zapravo nije nikakva novost u našem društvu, u kojemu se u pravilu gomila "lešinara" vrti oko svega što je uspješno i žele se na bilo kakav način dodvoriti, priključiti, ogrebati za sudjelovanje u uspjehu kojeg inače ne mogu postići sami. Danas je to Dinamo, jučer Hajduk, a takve se stvari događaju i s brojnim "vanjskim suradnicima" koji se "grebu" o uspjehe nogometne ili rukometne reprezentacije. O primjerima izvan sporta da ni ne govorimo.

"Vjetar u leđa" velikima nije samo hrvatska realnost, no kod nas se čini prozirnijim i očitijim nego drugdje, a greške u korist "malih" su rijetke kao polarni medvjedi. No, za "pljusku realnosti" nije potrebno ići daleko. Dinamovim bi navijačima svaka pomisao na Terjea Haugea trebala biti dovoljna da razumiju kako su se minulog tjedna osjećali navijači Šibenika i Zadra.