Tko bliže oltaru...

Standardni stoper Zenita iz Petrovgrada začudio se što ga Slaven Bilić nije uvrstio na listu igrača na koje računa u prijateljskom ogledu protiv Italije, a kolateralno vjerojatno ni u prvom kvalifikacijskom ogledu protiv Rusije. Je li u pravu?

Djelomično jest, jer je u situaciji u kakvoj jesmo, kad nam nedostaju tri od četiri standardna igrača zadnje linije, bilo pravo vrijeme da se i stručni stožer, ali i hrvatska javnost, upoznaju s igračem koji igra u jednoj od najjačih europskih liga (a ruska to danas svakako jest) i koji je bio proglašen i za najboljeg stranog sportaša Poljske.

Uz to, čovjek koji igra protiv svih igrača koji će nam se suprostaviti u Moskvi (svi ruski reprezentativci igraju u domaćem prvenstvu) bio bi poput suhog zlata, jer sigurno raspolaže gomilom zanimljivih informacija i podataka o igračima protiv kojih igra iz tjedna u tjedan, a o kojima se u Hrvatskoj jako malo zna. Najmanje četiri njegova klupska suigrača sudjelovat će u okršaju protiv Hrvatske i Križanac bi savjetima sigurno mogao puno pomoći svima koji bi istrčali u Moskvi.

Njegova glavna primjedba bila je na kriterij pozivanja igrača iz HNL-a. Zaista, kad se pogleda lista igrača pozvanih za Italiju, ne može se ne primjetiti čak sedam imena iz lige kojoj se iz godine u godinu rugaju klubovi iz sve nižih zemalja Uefine liste.

Istovremeno, "na vječnom čekanju" su Križanac, ali i Pranjić, Bjelanović, Runje, Bazina, Budan, Šokota, Banović, Petrić i još mnogi drugi koji igraju u klubovima i ligama o kojima većina igrača iz HNL-a, uključujući i sedmoricu pozvanih za Italiju, mogu samo sanjati. I neće ih dosanjati.

Zar najbolji dokaz toga nije činjenica da je ove godine HNL u "lige petice" prodao samo dvojicu igrača, Benka i Lakića, a primjerice jedan od najboljih igrača lige i još jedan potencijalni reprezentativac, Varteksov kapetan Nikola Šafarić, ide na probu (!!!) u belgijskog drugoligaša Mechelena!

Dok Dinamova klupsko-menadžersko-novinarska mašinerija gura u reprezentaciju sve što istrči u modrom dresu (još u glavi sijevaju nedavni Kužeovi biseri kako bi on reprezentaciju sastavio od desetak aktualnih igrača Dinama, uključujući i Drpića i Turinu), svakodnevno dosađujući s pričama o "hrvatskom snu" Brazilca Etta ili Kamerunca Chaga, neka druga imena igraju neke druge lige, daleko jače, daleko zahtjevnije.

U vremenu kad je nacionalni ponos za mnoge nogometaše postao nešto što će brzo i lako prodati nekoj drugoj državi koja ponudi više, Križanac se zahvalio na ponudi Poljske da igra za njihovu reprezentaciju, uz objašnjenje da je jedina reprezentacija za koju može i želi igrati - hrvatska. I da će čekati koliko god treba. Petrić je zbog Hrvatske odbio ponudu Švicarske, Klasnić Njemačke, Didulica Australije, ali osim Klasnića, do danas nitko od njih nije dobio pravu prigodu barem da se pokažu.

Uvijek su im pretpostavljene neke "zvjezdice HNL-a" koji europski nogomet, Ligu prvaka i Ligu Uefe mogu samo sanjati, ali su za razliku od dokazanih igrača koji iz tjedna u tjedan igraju i snažne ligaške i europske oglede - bliže oltaru.

Zar je moguće da će im ubuduće biti pretpostavljeni i igrači koji nisu dovoljno dobri da igraju za Brazil, pa čak ni za Kamerun, ali odigraju poneku dobru utakmicu na terenima HNL-a? Zar je moguće da pored takvih igrača koje imamo po brojnim inozemnim ligama i koji od rođenja sanjaju hrvatski dres i reprezentaciju, dio hrvatske javnosti "spasitelje našeg nogometa" pronalazi u igračima koji kao ni "poluhrvat" Biloš do prije godinu ili dvije nisu ni znali da postoji Hrvatska?

Danas svi rone krokodilske suze za Dadom Pršom, a koliko je samo vremena trebalo da njega netko primjeti i pruži mu šansu? Koliko je samo on reprezentativnih godina izgubio zbog "zvijezda HNL-a"? I kako znamo da neki novi Pršo ne vreba svoju šansu da hrvatskoj reprezentaciji da ono što joj je davao sad već legendarni Zadranin?

Slaven Bilić je tek počeo, zaslužuje i podršku i kredit, uostalom ogromna većina pružila mu je i jedno i drugo. No on, kao i svi ostali brinu o našem nogometu, morat će napraviti čvrstu i stabilnu branu koja će obraniti našu reprezentaciju od sudbine koja je snašla HNL. Ukoliko želimo doživjeti novu "navijačku histeriju" i poneko veliko natjecanje u budućnosti...