Judi, zviri i beštimje - oda o Russellu Westbrooku

Tin Derušek petak, 14.08.2026.
Judi, zviri i beštimje - oda o Russellu Westbrooku
Foto: Peter Foley/EPA

Imam taj grozan, skupi hobi da svake godine moram kupiti dva-tri sportska dresa...

Na veliku nesreću moje cure i mojih prijatelja obično su to NBA dresovi, pa tako svaki mjesec moram slušati prodike kako moram odrasti i početi se oblačiti kao čovjek u skladu sa svojim godinama.

Na njihovu žalost, ne vjerujem da će se to ikada dogoditi.

Sportski dresovi su za mene sportska kultura. Ako voliš sport, moraš ih imati. Oni vam u trenutku mogu reći jako puno toga o osobi koja ga nosi.

Ne pričam tu o dresovima najvećih sportaša poput: Messija, C. Ronalda, Jordana, Bryanta, LeBrona. Iz njih ne možete puno toga iščitati. Njih nose svi. I mladi i stari, i zaljubljenici u sport i oni manje njime opčinjeni.

Govorim o dresovima sportaša koje nećete tako često vidjeti.

Zamislite da netko nosi dres Luisa Suareza ili Kevina Duranta! Odmah na ulici možete zaključiti da s tom osobom ne želite popiti kavu.

Ali što ako na cesti pored vas prođe tip u dresu Ronaldinha ili Dennisa Rodmana?

E s takvim čovjekom odmah poželite popiti pivu!
To je čovjek istančane sportske vrijednosti.

Upravo se time vodim kod biranja svojih dresova.

1. Bitno je da je dres estetski lijep
2. Da nije dres ekipe koju ne mogu podnijeti
3. I najbitnije, da je na leđima ime najkul sportaša mogućeg!

I baš zato sljedeći dres, koji želim nositi je upravo onaj najkul NBA lika zadnjih godina:

RUSSELLA WESTBROOKA!

S KOJIM IMENOM,
S KOJOM BESIDOM,
BI OVU JUBAV KRSTIJA?

Da ovaj sadašnji Tin priča s Tinom iz 2012. godine vjerojatno bi dobio masne batine od svoje 14 godina mlađe verzije: "Taj bezglavi divljak Russell Westbrook ti je kul?! Jesi li ti normalan?"

Vjerojatno nisam, imam 34 godine i u restorane idem u NBA dresovima.

Možda sam totalno u krivu što upravo pišem najljepšu odu Russellu Westbrooku, ali ne mogu si pomoći. Moram krenuti od početka i odmah vam priznati da je naša ljubav počela toksično.

Tog ljeta 2012. godine nezaustavljiva sila zvana Miami Heat zapalila je gromove Oklahome i osvojila NBA naslov slavivši u finalu lige rezultatom 4-1.

Velika trojka LeBron, Wade, Bosh bila je prejaka za njihove predviđene nasljednike Duranta, Hardena i Westbrooka.

Nekoliko dana kasnije na košarkaškim terenima u zagrebačkom Prečkom vodila se rasprava između nas par, amaterskih haklera, a ja sam se usudio reći: "Momčad u kojoj će Russell Westbrook imati veliku ulogu, nikad neće biti NBA prvakom!"

Ehh, kako su me tada samo gledali. Kao što me cura sada gleda dok u dresu Jimmyja Butlera jedem škampe u talijanskom restoranu.

"Tine, ne laprdaj!"
"Pa čovjek je zvijer! Nezaustavljiv je!"

"Da, ali osim nevjerojatnog atleticizma nema puno toga dobroga! Šut mu je gotovo nepostojeći, košarkaška inteligencija vrlo upitna i jednom kad atleticizma nestane, past će u zaborav."

"Ma ti si lud Tine!"
"Nemaš pojma što pričaš!"

Njihovo mišljenje dijelili su i vlasnici Oklahoma Cityja. Odmah toga ljeta morali su donijeti odluku koga zadržati: Hardena ili Westbrooka.

Odlučili su se za Westbrooka i vjerojatno pogriješili.

I 'KO BI NORMALAN,
'KO BI NASMIJAN,
OVAKVOG TEBE TRPIJA

Westbrook je sljedeće sezone u prvoj rundi playoffa protiv Memphisa ozlijedio koljeno i sezona je za OKC bila gotova.

U četiri sezone OKC-a s Durantom i Westbrookom u glavnim ulogama, Thunder više nikada nije došao do NBA finala. Zaustavljao ih je navedeni Memphis, pa San Antonio i zadnje godine Warriorsi dok su sezonu 14/15 čak završili bez plasmana u doigravanje.

Već tada je bilo prilično izvjesno da će se moje proročanstvo o Westbrooku uistinu i obistiniti. Nikada neće doći do NBA naslova.

Durant je poslije poraza od Warriorsa kukavički pobjegao upravo u njihove redove i ostavio Westbrooka da se sam koprca u naftnim izbušinama Oklahome, a vama tim potezom dao odgovor na temu s početka ovog teksta zašto s ljudima u dresu Duranta ne idemo na kave.

Negdje u tom periodu počeo sam blagonaklono gledati na Westbrooka.

Možda vam to najbolje mogu objasniti kroz jedan životni primjer.

I TO TRIBA ZNAT,
TI DAJEŠ PRAZNO TILO,
ALI DUŠU NEMOŠ DAT

Sigurno ste bar jednom u školi imali osobu u razredu koja vas na prvu uopće nije privlačila, dapače bila vam je odbojna. Većini razreda je bila dopadljiva, ali vama je bila precijenjena, preglasna, preiritantna. Tamo, gdje su svi vidjeli show i blještavilo, vi ste nazirali mane.

Upravo je takav bio Westbrook na početku karijere.

Pojavio se kao neviđena sila - playmaker, koji bi se sjurio s jednog kraja terena na drugi, u par sekundi pretrčao cijelo igralište i onda skočio poput Space Jam čudovišta s linije slobodnih bacanja i svom silinom zakucao loptu u taj jadni, nesretni, mali koš.

Da stvar bude dodatno iritantnija ponavljao bi to na utakmici bar jedno deset puta, od čega bi pet puta prodao loptu bacivši je tri metra u tribine, tri puta napravio korake, a dva puta bi mu uspjelo ponoviti to isto bjesomučno zakucavanje nakon kojeg bi uredno svaki put vrištao poput nepripitomljene životinje i čupao svoj dres tako da bi se svaki navijač čudio kako mu dres ostaje neoštećen.

Da je Zvonimir Boban tada vodio Oklahomu s punim bi pravom za Westbrooka mogao reći: "On je divlji igrač!"

I NIJE LAKO BIT
I SVETICA I KURVA,
SVE PO POTRIBI

I dok su se svi divili toj sili i divljini ja sam želio mirnije more. Nikad me nisu privlačile takve ludosti, pogotovo kada su bile toliko intenzivne.

Westbrook nije bio moj tip sportaša, kao što ona glasna djevojka u razredu nije bila moj tip simpatije.

Ali kako je vrijeme u razredu prolazilo, osoba u razredu se mijenjala. Pubertetsku glasnoću sada je zamijenila snažna osobnost koja se više nije temeljila samo na nepotrebno snažnim glasnicama nego na izraženim stavovima.

Počeo si je primjećivati, postala je zanimljivija.

Westbrook je u sezonama bez Duranta od pubertetskog dječaka polako postajao muškarac.

I dalje je to bio onaj divlji, neotesani Westbrook, ali sada je to bila verzija Westbrooka koju su drugi htjeli slijediti.

Vođa na terenu i vođa u svlačionici.

Slijedile su tri sezone, u kojima je došao do MVP naslova, najboljeg strijelca NBA lige, dva puta najboljeg asistenta lige te onog najnevjerojatnijeg:

Russell Westbrook je 2017. godine srušio 55 godina star rekord Oscara Robertsona ostvarivši triple-double prosjek unutar jedne NBA sezone!

Da stvar bude luđa: ostvario je triple-double prosjek kroz sve te tri sezone!!!

Westbrook se za sva vremena upisao u košarkaške biblije - tasmanijska neman postala je kralj džungle!

Nakon što ste počeli primjećivati vašu simpatiju u razredu bilo je vrijeme za sljedeći korak. Htjeli ste je upoznati pobliže.

Kakva je kad se ugase svjetla pozornice?
Što se krije iza te glasne i savršene maske?

Westbrook je nakon spomenute tri sezone svoj košarkaški put nastavio u Houstonu, Washingtonu, Lakersima, Clippersima...

Nikad se više nije predstavio u svjetlu kao u Oklahomi, ali to za ovu priču i nije previše bitno. Njegova kvaliteta nikad nije bila samo u košarci.

Kada mu je košarkaško svjetlo počelo tinjati, ono ljudsko počelo je svijetliti nikad jače!

Nebrojene su priče o Westbrooku kao divnom mužu, brižnom ocu, suosjećajnom prijatelju i suigraču.

KAKO SE NAMISTI
U TAJ ČAS

Westbrook je 2015. oženio svoju srednjoškolsku ljubav Ninu i od tada je u sretnome braku s njom, a par ima i troje djece.

Riječ je o nadasve velikom čovjeku bez ijedne mrlje u 18 godina dugoj karijeri.

Na All-star utakmici 2015. godine osvojio je MVP nagradu i na poklon dobio auto, koji je odmah poklonio 19-godišnjoj samohranoj majci iz Oklahome plativši joj odmah registraciju i osiguranje auta.

Za vrijeme pandemije 2020. godine, igrajući u bubbleu, ligom se proširila priča kako je Westbrook hotelskom osoblju ostavio 10.000$ napojnice.

Kada su ga novinari pitali za to, samo je rekao: "Brinuli su se s velikom pažnjom za mene i htio sam napraviti lijepu stvar za njih."

Mnogi su NBA igrači javno rekli kako nikad nisu imali boljeg suigrača od Westbrooka.

"S njime imam iskreno prijateljstvo. Organizirao je privatne večere, povezivao obitelji igrača i nikad se nije ponašao kao zvijezda", rekao je Paul George, navevši kako je upravo Westbrook jedan od glavnih razloga zbog kojeg je 2018. odbio otići u svoj rodni Los Angeles igrati za Lakerse.

Kada je rookie Ray Spalding potpisao za Rocketse na raspolaganju nije imao auto nego ga je posuđivao od suigrača.

Kada je priča došla do Westbrooka, uzeo ga je pod ruku i odveo u salon automobila: "Izaberi auto po želji, ne brini za cijenu. Želim da imaš siguran auto, kojim ćeš moći dolaziti na treninge i misliti samo na košarku."

A koliko je samo puta Westbrook izašao pred nemilosrdne novinare, i u mikrofon rekao: "Ovo je moja greška, ovo je moj poraz. Moram biti bolji", čak i onda kada su suigrači gubili utakmice svojim krivim potezima. On ih je samo htio medijski zaštititi.

Vrijeme je prolazilo, a ona glasna i iritantna simpatija sada ti je pokazala svoju osjećajnu, ljudsku stranu.

Ljubav prema Westbrooku dosegla je neviđene visine.

MEĐU JUDE,
MEĐU ZVIRI I BEŠTIMJE
ME STAVI LEĆ

Dolaskom u Lakerse 2021. godine navijači su od Westbrooka očekivali da bude nešto što nikada nije bio - pouzdan vanjski šuter.

Momčad iz Los Angelesa stavila je tasmanijsku neman u kavez - na liniju trice, gdje je trebao mirno stajati i ispaljivati šut za šutom kroz mrežicu Staples Centra.

I slijepcima je tada postalo jasno ono što sam znao još iz vremena košarkaških haklova u Prečkom.

Westbrook nije imao igru za današnji NBA.

Njegove karakteristike su izblijedjele, atleticizam je nestao, a na površinu su isplivale sve njegove košarkaške mane.

Zidao je Westbrook ciglu za ciglom u domu Lakersa, a bespoštedna publika Los Angelesa napravila je neoprostivo.

Dvostrukog najboljeg strijelca najjače košarkaške lige svijeta, trostrukog najboljeg asistenta, MVP-ja lige i rekordera NBA lige po broju ostvarenih triple-double učinaka navijači Lakersa prozvali su Westbrick.

Sportsku ikonu mediji su tukli sa svih strana, provlačivši njegovo slavno ime kroz džonove svojih cipela.

Vašu razrednu ljubav više nitko nije volio osim vas!

Westbrook je kroz godine pokazao da je paklen NBA košarkaš, s brojkama koje ga svrstavaju među najveće legende NBA lige, a svojim djelima na terenu i izvan njega da je prvoklasna osoba.

I takvog čovjeka su neki odlučili šikanirati. I to zbog par sezona, u kojima su ga klubovi stavili u nezavidne uloge.

Prvo je zasjeo na klupu Lakersa, potom je trejdan u Utah koja ga je odmah otpustila, postavivši pitanje hoćemo li ga ikad uopće vidjeti u ligi.

Ali Westbrook je faca.
Westbrook je frajer.

Westbrook je sve ono zbog čega želim njegov dres.

Nije Westbrook zbog tog tretmana očajavao.
On je nastavio svojim putem.

Ubrzo potpisuje za Clipperse i to za minimalni ugovor i tamo nastavlja biti ono što je.

Raditi ono što radi najbolje.

Nemilosrdno napadati obruč i bacati se na glavu kad god je to moguće. Ugristi svakoga tko mu stoji nasuprot parketa i natjerati svakog protivnika da požali što nije njegov suigrač.

Preobrazio je svlačionicu Clippersa u nemilosrdne gadove.

AKO ZA TE JA NE VRIDIN,
NIŠTA TI LIPO NIMAN REĆ'

U playoffu 2023. godine Clippersi zbog ozljeda ostaju bez Leonarda i Georgea, a upravo ih Westbrook drži u seriji protiv Phoenixa, gdje čuva mnogo višeg i talentiranijeg Duranta i ne dozvoljava mu da dođe do zraka.

Westbrook je u toj seriji najbolji strijelac, skakač, asistent, stealer i bloker svoje momčadi s prosjecima 23.6 poena, 7.6 skokova, 7.4 dodavanja, 1.4 ukradene lopte i 1.4 blokade. Suludo!

Sljedeće sezone potpisuje za Denver u kojem odmah ostvaruje fantastičnu kemiju s Jokićem, gdje publika prepoznaje njegovo zalaganje.

Nakon pogrdnih uzvika u Los Angelesu koju godinu ranije, u Denveru ga publika nagrađuje uzvicima MVP, MVP, MVP!

Ooo, kakva si frajerčina, Russelle Westbrooče!

Baš kao moja razredna draga koju sada svi vide mojim očima.
U odrazu, koji otkriva mane, ali koji sjaji vrlinama.

A sjajio je Westbrook godinama, podsjetivši me ponovno koliko ga volim kada je objavio da odlazi u igračku mirovinu.

Kako je ta sudbina prokleta stvar da se često zaljubimo u one za koje smo glasno rekli da NIKAD nećemo!

Ali naši stari su pametniji od nas.
Nisu nam bezveze govorili: "Nikad ne reci nikad!"

I nije mi žao, Russelle, što sam rekao nikad.

Volio sam igrača s manama, ali volio sam sportsku ikonu.

ZVIR MEĐU JUDIMA I BEŠTIMJEM!

Volio sam što si ustajao kada bi te gazili i padao za druge kad je trebalo.
Nisi bio najveći, ali meni si bio najdraži.

Ooo, Zviri nemirna,
kad bi barem svi tvoj dres nosili...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!