Iskoristit ću ovu priliku da napišem par riječi o organizacijama utakmica u Hrvatskoj. Nisam siguran koji ljudi se konkretno bave ovime što mi zovemo "organizacija" jer iz vlastitog iskustva sa strane navijača mogu dati barem desetak težih propusta samo kod pregleda navijača i ulaska na stadion, a zamislite koliko tek propusta ima u kompletnoj organizaciji utakmice na razini dolska/odlaska igrača, pripreme terena i tribina, kupnje ulaznica, odabira redara i dr.
Pa ajmo po redu:
1. Kupnja ulaznica uz predočenje osobne iskaznice je uvedena još od prije par godina, ali rijetko tko zna da se kod kupnje ulaznice ne provjeravaju tzv. "crne liste" nego samo iz razloga da blagajnice napišu vaše ime i prezime na ulaznicu, a dovoljno o tome vam govori činjenica da se osobne iskaznice mogu pokazai i preko mobitela ukoliko ste ju "slučajno" zaboravili doma ili želite kupiti ulaznice za prijatelje i rodbinu. Kruži legenda da je jedan navijač sa zabranom dolaska na stadion pokazao osobnu na mobitelu (s interneta) na kojoj stoji Zdravko Mamić, glavom i bradom.
2. Na stadione se može ući, bez velkih problema, nekoliko dana ili dan prije utakmice. Uzmite istočnu tribinu Maksimira kao primjer. Dođeš dan-dva prije, po mogućnosti u kasnijim satima, ostaviš ono što ti treba na određenom mjestu i pokupiš to kasnije kad uđeš unutra.
3. Pregled navijača na ulazu je toliko loš da sam se često našao u situaciji da onim "redarima" pokažem sve što sam ponio sam sobom na stadion, a što oni nisu našli. Dakle, jeste li ikad primijetili da vam netko od redara pogleda što držite u ruci jednom kad dignete ruke iznad glave? Smiješno jelda. Možeš podići pušku iznad glave i marširati unutra a da redar i ne pogleda što u ruci imaš. A da ne spomenem da se nekoliko puta dogodilo da me nitko i nije prekontrolirao (uđeš unutra odmah iza nekoga i samo prođeš dva tri koraka paralelno s redarima jer onda ovaj na kojem si ulazu ušao te ne vidi, a ovaj drugi misli da te netko već pregledao...).
4. Redari na stadionu nisu redari nego studoši plaćeni 150kn za tih par sati što tamo stoje. od 10 redara samo je jedan plaćeni zaštitar koji nadzire studente na svom sektoru. Mislite da kad nastane neka frka da će netko za 150 kuna stavit glavu u torbu? Malo sutra. Isto tako, ako želite biti redar na utakmici možete se slobodno javiti i reći da ste zainteresirani i bez velike kontrole će vas i pustiti budući da im ionako fali ljudi, a policija je skupa. E i da, redari imaju u principu pristup kompletnom stadionu...
5. Kamere su manje-više beskorisne. Jedine koje nešto valjaju su one iz policijskog kombija, a ove na stadionima imaju istu svrhu kao i strašila na poljima (što smo se mogli uvjeriti i nedavno na primjeru s Poljuda).
6. Želite imati PRESS pass? Nema problema, zakupite domenu za 15kn npr. vecernji-list.eu uz koju dobijete i besplatnu e-mail adresu s koje onda pošaljete upit da vam se osigura mjesto uz Željka Velu i Ivicu Blažićka. Naravno, ukoliko sve ne prođe onako kako ste se nadali, bit će potrebno malo društvenog inženjeringa i vrlo oštar urednički ton te poziv nadležnoj osobi za odnose s medijima.
Problem su naravno navijačke pjesme i razni povici. Međutim, to se ne može riješiti nijednim putem budući da je i namjena stadiona ta da ljudi mogu "izraziti mišljenje" i vikati što god hoće. Tako je oduvijek bilo. Pa i uzrečica kaže: "Daj se ne deri, nisi na stadionu!" Što bi mi sad trebalo pjevati samo one stvari koje netko kaže da možemo? Otkad to? Na stadionima su počinjali i završavali ratovi, a sad se netko tamo bahati iz kojekakvih udruga da su ugrožena njegova egzistencijalna i moralna prava koje on kao cigan ima. Ili peder. Ili crnac. Evo ja sam anarhoprimitivist i smatram da je zabrana neonacističih obilježja i uzvika "Za dom spremni!" povreda mojih temeljnih ljudskih prava. Mo'š mislit do kud smo došli s tom jebenom tolerancijom. Ne možeš ni prdnut, a da nekom ne smrdi.
Interesantna stvar u cijeloj ovoj besmislici je da se red u Branimirovoj kuhinji povećava iz dana u dan. S druge strane, povećava se i lista čekanja za najnoviji Audi A6.
