Niz floskula koje se non stop ponavljaju, a nisu baš utemeljen.
Osim omladinske škole, o ostalom se itekako može raspravljati. 

Odlični transferi stoje, međutim, što je Mamić napravi s tim parama za dobrobit kluba? Koja su pojačanja dovedena? Ja ne vidim niti jedno kapitalno, izuzev onog trenerskog, Vahida Halilhodžića, a znamo kako je ta priča završila.

Dovode se igrači upitne vrijednosti koji dobijaju astronomske plaće. Očigledno je politika nastaviti do beskonačnosti vrtjeti lovu na prodaji igrača. Zato kupuje jeftino neke neafirmirane igrače da bi ih kasnije mogao skuplje prodati. Sada to i može, isklučivo na ime "goodwilla" kojeg je stvorio upravo prodavanjem klasnih igrača ranije.

Poanta - Dinamo kao klub nema ništa od tih mega uspješnih transfera, što se vrlo zorno vidi po njegovim rezultatima u Europi.

"Argument" o kontinuiteti nastupanja u Europi je vrlo slab, jer Dinamo nema nikakvu konkurenciju u domaćem prvenstvu. Tj. nije je imao do ove sezone cijelo jedno desetljeće. 

Koja je poanta zarađivanja brda love ako se ona ne ulaže u razvitak kluba, i sportski i infrastrukturalni? 
To bi valjda trebao biti osnovni cilj funkciniranja svakog kluba, osim Dinama. U njegovom slučaju, cilj je vrtjeti lovu u beskraj, i šta s njom?

Jebeš uspješnu financijsku politiku kada se na nju ne nadograđuje uspješna sportska politika.

Cedevitina i Rijekina sportska politika je jedva prolazna i jedino što ih amnestira je to što su privatni klubovi pa ako rade gluposti rade to sa svojim novcima.
Medveščak je odlično marketinški i oraganizacijski vođen klub, ali zagrebački klub u kojem gotovo nema Hrvata potiče neka pitanja.
Mamić je nekulturni divljak (ovo pišem u svakom tekstu o Dinamu da naglasim da ne voljeti Mamića ne znači pljuvati po svemu što ima veze s njime), ali Dinamo je u mnogočemu izvanredan klub:
- odlično organizirana omladinska škola,
- kontinuitet nastupa u Europi,
- financijska stabilnost,
- niz odličnih transfera.
Drugim rječima, voljeli ili mrzili Mamića Dinamo je trenutno najuspješniji hrvatski sportski klub.

Niz floskula koje se non stop ponavljaju, a nisu baš utemeljen.
Osim omladinske škole, o ostalom se itekako može raspravljati. 

Odlični transferi stoje, međutim, što je Mamić napravi s tim parama za dobrobit kluba? Koja su pojačanja dovedena? Ja ne vidim niti jedno kapitalno, izuzev onog trenerskog, Vahida Halilhodžića, a znamo kako je ta priča završila.

Dovode se igrači upitne vrijednosti koji dobijaju astronomske plaće. Očigledno je politika nastaviti do beskonačnosti vrtjeti lovu na prodaji igrača. Zato kupuje jeftino neke neafirmirane igrače da bi ih kasnije mogao skuplje prodati. Sada to i može, isklučivo na ime "goodwilla" kojeg je stvorio upravo prodavanjem klasnih igrača ranije.

Poanta - Dinamo kao klub nema ništa od tih mega uspješnih transfera, što se vrlo zorno vidi po njegovim rezultatima u Europi.

"Argument" o kontinuiteti nastupanja u Europi je vrlo slab, jer Dinamo nema nikakvu konkurenciju u domaćem prvenstvu. Tj. nije je imao do ove sezone cijelo jedno desetljeće. 

Koja je poanta zarađivanja brda love ako se ona ne ulaže u razvitak kluba, i sportski i infrastrukturalni? 
To bi valjda trebao biti osnovni cilj funkciniranja svakog kluba, osim Dinama. U njegovom slučaju, cilj je vrtjeti lovu u beskraj, i šta s njom?

Jebeš uspješnu financijsku politiku kada se na nju ne nadograđuje uspješna sportska politika.

Priznaš omladinsku školu, a u rečenici poslije utvrdiš da se sa novcima ništa ne radi. Pa nije omladinska škola s neba pala.
Što se tiće doveđenja i prodaje igrača postoji pojam ekonomska realnost, a u Dinamovom slučaju ona je slijedeća:
ako igrača traži ozbiljan klub sa zapada ti ga moraš prodati jer financijski i sportski ne možeš konkurirati, a jedanko je tako i sa kupnjom. Igrač kojeg traži klub iz lige petice neće doći u Dinamo.
Ova paralela nastupanja u Europi i konkurencije u domaćem prvenstvu mi je nejasna. Jasno se sjećam da je Dinamo gubio od Makabija i sličnih, a danas tome nije tako. Ako to ništa ne vrijedi pogledaj zemlje i klubove iz Hrvatskog okruženja i reci tko ima takav kontinuitet.
Po meni je najveći Mamićev grijeh je nedovođenje pravog trenera i to je ono što fali da se klub stvarno uzdigne.