I ova utakmica se uklopila u dosada nezanimljivo svjetsko prvenstvo. Možda zato jer su prve utakmice, preispitivaju se snage i tijekom čitave utakmice napadači su nevidljivi na terenu. Bitno je ne primiti gol a već nekako ćemo ga dati, kužim, ulozi su veliki ali ovo nikako ne liči na nogomet, ali liči na jednu stvar - Mourinhovu školu. 7 utakmica i 9 golova, a golovi proizašli iz obrambenih pogrešaka. U 7 utakmica nisam vidio izrađenu akciju vrijednu spomena, onaj komentator viče čim lopta dođe blizu šesnaesterca jer je to jedini zanimljiv događaj. A tek lopta, golman sa malo jačim udarcem može iz svog šesnaesterca ozbiljno zaprijetiti protivničkom golu. Skače ko' zec, leti kao da je punjena helijem, pa koja je budala ono napravila??? I naravno nemoguće je u tome uživati ali zato smo jedva dočekali utakmice naših "dragih" susjeda. Pobjeda Slovenije rijetkima je izmamila osmijeh. A što se tiče utakmice Srbije i Gane jedini užitak pojedinici nisu našli u lijepom nogometu nego u porazu naših drugih susjeda. Prilično ironično jer naš ponos, naša reprezentacija svjetsko gleda na TV-u. E pa ja bih više volio gledati Hrvatsku pa makar i izgubila nego se veseliti porazu Srbije.
Daj Bože da se podigne razina igre pa da napokon možemo uživati i u nogometu.