Šteta što mi ne zovemo već par godina najbolje igrače i nemamo ozbiljnog trenera. Ova generacija je sa boljim trenerom mogla uzeti više medalja. Da smo na vrijeme doveli pravog trenera, siguran sam da Francuzi nebi uzeli toliko zlata zadnjih par godina. Mi bi oteli barem jedno. Ali ne, kao što to biva kod nas, postoji par "likova" koji su odlučili što je "zajednički" interes. Međutim, bit će puno ljudi koji će ovo zapamtiti i sjetit se Dominikovića, Špoljarića, Metličića, Smajlagića i drugih koji su otpisani. Kako Goluža može biti neki autoritet Baliću? Nikako, zato što zna manje o rukometu. U tome je problem. Balić i slične zvijezde se podrede kolektivu samo kad vide da postoji neka smislena vizija. Njegov pad se poklapa sa svim svađama i otpisivanjima u reprezentaciji. Dovoljno je vidjeti snimke reprezentacije do 2004. i poslije toga. Velika razlika. Do tada nije bilo pojedinaca, nego ekipa koja trpa sa svih strana i igra najbolju obranu na svijetu. Tada smo čak imali ubojitu kontru, tj. igrali smo odlično u svim segmentima. Danas se samo izvlačimo na bljeskove pojedinaca. Što je najgore/najbolje od svega, mnogi uspjesi kao primjerice Norveška 2008. su prikrili loše stanje u reprezentaciji. Tada je Balić doslovno sam riješio neke utakmice. Lijepo je što smo tada dobili srebro, no trebali smo više, bilo je potencijala. Sad kad Balić više nema toliko motiva i igra na 70% realnih mogućnosti, više nismo toliko moćni u napadu, golmani su slabi (naravno, forsiraju se lošiji), a obrana je redovito propusna zbog općenite neuigranosti i sporosti nekih igrača. Sve u svemu, koliko god sam tužan zbog svih negativnih stvari, navijat ću svim srcem za naše i uživati u pozitivnim bljeskovima. Tko zna, možda čak dođemo do finala jer imamo tog fascinantnog Balića. Isplati se gledat utakmice samo zbog njegove igre jer takvog igrača nečemo još dugo vidjeti.
[uredio Express - 28. prosinca 2011. u 01:10]