Iskreno, dok je još trajalo EP, nadao sam se da ćemo uzeti medalju, ali sam se s druge strane bojao da će određeni ljudi (znamo svi koji su, glavnog pogotovo) to iskoristiti da prikažu kako je košarka "ozdravila" i sve je u redu. Možda je u neku ruku i bolje da smo bili četvrti. Košarka je u banani, da smo i zlato osvojili, opet bi bila u banani.
1. Prije gosin Danka smo imali 2 kluba u Euroligi, onda smo spali na jednog, ali respektabilnog koji je redovito ulazio u drugi krug i skidao skalpove velikima kod kuće, nakon toga je taj naš prvoligaš postao sramota Eurolige, zamijenio ga je drugi (zna se čiji) koji je bio još veća sramota, uslijedila je kratka epizoda sa Cedevitom i sad na kraju NEMAMO predstavnika u Euroligi.
2. Prije gosin Danka imali smo nekoliko igrača u NBA, sad nemamo nijednog. Oni koji su u proteklim godinama i bili preko bare, više su sjedili nego igrali (osim Giričeka). A nekad su Kukoč, Rađa i Tabak bili važne karike svojih momčadi, danas teško zamislivo.
3. Prije gosin Danka, KK Zagreb je bio klub koji nikad nije imao neke super uspjehe u rezultatskom smislu, ali je zato redovito proizvodio kvalitetne mlade igrače. Puno više nego Cibona i Split, usudio bih se reći i više nego Zadar. Danas je KK Zagreb uništen.
4. Na početku ABA lige, naši su klubovi bili konkurentni i jedni od glavnih favorita za naslov. Koliko smo imali predstavnika na final fouru prošle sezone?
Mogao bih ovako nabrajati unedogled...
I jednog dana (ako bude sreće) kad tog dotičnog gospodina ponovno strefi moždani (ali ovaj put do kraja), ponovno će ljudi pisati RIPove po forumima. Da, o mrtvima sve najbolje, ali o dotičnom gospodinu niti mrtvom ne bih našao ništa pozitivno što je napravio za vrijeme života.