Ushit kada sam s posla došao i vidio na teletekstu da smo pobjedili kubanke je bio ne mali. Time je i veća bila želja da pogledam snimku tekme sa sinom. No gotovo da mi je prisjelo kada sam slušao onakav prijenos komentatora. Za ne povjerovati. Gosp. Ozmecu i njegovom sukomentatoru treneru je gotovo bilo krivo što naše dobijaju. Ako naše zabiju, tada su kubanke krivo postavile blok. Ako naše promaše, tada je kriva taktika, sprema ili slično. Niti nakon jednog poena nisu podigli glas i rekli bravo cure ili slično. Beskrvno, ružno. Pred kraj tekme, Ozmec će : da su s druge strane prave kubanke mi bi već bili na ručku!*! Dakle mi vodimo 2:0, u trećem setu koji dobijamo i on to izjavi!? Priča se o afirmaciji ovog divnog sporta - pa od komentatora to počinje. Ovo je odličan termin za prijenos, ljudi su došli s posla, žele uživati s djecom. Ozmec je iscrpljen stariji čovjek koji loše prenosi, ali me začudilo ovo danas jer je imalo primjese namjere i napada prema treneru, igračicama, posebno tehničarki Grbac i omalovažavanja ove pobjede. Nakon zadnje meč lopte niti glasa nije podigao, volio bih Blažička ili Ćosića ma bilo koga čuti kako bi to bilo. Ma stišavao bih TV, a ne ovako. Ružno.