Prva stvar.Svako polufinale ista stvar. Zakažu tri glavna igrača: Alilović, Čupić, a i Duvnjak.
Alilović-pa on ni jednu važnu utakmicu (čitaj polufinala) nema ni 10 obrana. Ono što treba obraniti prođe mu kroz ruke, noge, uši...
Čupić-ne znam hoću li mu ovo ikada zaboraviti. 2 razlika, 2 igrača više. Prvo-fali sedmerac, a nakon toga i 2 čista zicera. Ovaj put je dobro ušao u utakmicu, ali sve je pokvario s 2. poluvremenom. Ali on je želio sve najbolje pa ga ne smijemo kriviti.
Duvnjak-prvo poluvrijeme dosta dobar, drugo je bio standardan kao što uvijek igra u važnim utakmicama. Umoran, uznojan ko čep, žuri, krivo dodaje, faljiva.
Druga stvar.Organizacija i publika.
Sjećam se prvenstva u Hrvatskoj i kritiziranje od strane EHF-a zbog toga jer je spiker na strani Hrvatske, a trebao bi biti neutralan. A što je večeras bilo? Danci zabiju gol, ovaj spiker se krevelji, a kad naš zabije ne čuje ga se. Potiče publiku za navijanje, što je nama bilo zabranjeno. Ždrijeb namješten što se javno zna. Što se tiče publike, non-stop se hvale Danci kao kulturan i civiliziran narod, pravi Europljani, a to što ne poštuju tuđu himnu, nema veze, mi Hrvati smo primitivni Balkanci. Da smo ih bar pobijedili i smijali im se u crvena lica i riđavu kosu.
Treća stvar.Suđenje.
Ne volim se vaditi na suce, ali ovo je sramota!
Sve u svemu. Sami smo si krivi. Da je Čupić ono iskoristio moglo je bit +5 i ruganje, ali tako je kako je. Sada opet čekati godinu dana i novo prvenstvo. Godinu dana se nadati, gledati kako nabijaju statistiku u klubovima i misliti kako će biti bolje, ali ne. Opet dogodine ista priča. Nadam se da se varam.
I za kraj: za reprezentaciju trebaju biti pozvani najbolji igrači, Hrvati, koji žele igrati, a ne igrači koji igraju u određenom klubu.
Toliko od mene. Ajmo po broncu!
[uredio Candide - 24. siječnja 2014. u 22:54]