forzamilan1899 je napisao/la:
xavice je napisao/la:
čitam malo izjave..nemojte zamjeriti,nisam neki rukometni znalac,ali oprostite..od 2003 naovamo de facto svako natjecanje borba za medalje,neznam statitiku lako je potražiti..koja ekipa ima takav kontinuitet u nekom sportu,odma bi trebale padati glave?nisam vidio to ukometno pravilo di piše da hrvatska mora pobijediti,kao da netko ne može imati bolji dan,kao da se nikoga drugog ništa ne pita jer smo eto mi samoproglašeni prvaci svijeta u svemu i samo sebe možemo pobijediti? to može svaki poraženi reći,karabatić i narcisse tri gola iz osamdeset dva pokušaja,to nije autodestruktivno? srbima se poklopilo par lopti/obrana u ključnim trenucima,nekoliko golova sa 12 metara preko ili od bloka..kao i uostalom 80 posto tekmi na ovom prvenstvu di je svatko dobio svakoga i di su odlučivale takve nijanse..razumijem ljutnju i sve to ali nemojmo baš sve osim zlata shvaćati kao nacionalnu propast.skupit se ,probat dobit španjolce,bronca je velika stvar!
Vidi cijeli citat
sve to sto si rekao stoji i svaka cast nasim rukometasima jer su nam pruzili puno radosti i lijepih trenutaka (i opet ce), ali nekako ne mogu prihvatit ovo prvenstvo kao uspjeh jer mislim da nismo bili najbolji sto mozemo bit, kad smo izgubili domace finale od francuza, bio sam zadovoljan unatoc porazu jer sam imao osjecaj da je to najbolje sto nasi decki mogu i da su dali sve od sebe i slavio sam to srebro kao zlato, ali sad mi ostaje ljutnja samo zato sto mislim da mogu puno bolje od ovog i zao mi je sto su sad profulali sansu da dignu to jedino zlato koje nam fali
pa naravno da je žao,nije nikom drago izgubiti polufinale..al osim što nas već preksutra čeka borba za broncu.za 6 mjeseci su olimpijske igre,tako da ćemo opet imati velikih prilika.da su odigrali ispod maksimuma slažem se,al svakome se to desi,nama u ružnom trenutku,još kad je s druge strane srbija malo više boli,ali eto..
