teško je ozbiljno pričati o nogometu ako se ne razumiju svi parametri koji igraju ulogu kod rezultata u nekoj utakmici. uvijek sam prvi koji će reči da je trener uvijek krivac jer on drži sve konce, od taktike do motivacije, no ne mogu kriviti trenera koji je došao prije tjedan dana i uzeo ekipu koja je frustrirana i nepripremljena kako treba. u dinamu večinom igraju plaćenici, kao uostalom i u večini europskih klubova, pa je jasno da ih motivira samo lova i veliko natjecanje, a kako su svi u dinamu očekivali LP-a, sve drugo sad izgleda kao neuspjeh i manje važno. naravno da je takav stav kriv, ali nisu samo igrači krivi već i uprava koja je zanemarila mogućnost ovakvog raspleta i postavili su se prebahato, a dinamo nije ekipa koja s lakoćom može prolaziti austrie i slične. uostalom, niti chelsea to ne može ako se ne uloži ekstra napor, a dinamu je baš to nedostajalo.
jasno se vidjelo u ovih zadnjih dinamovih 90 minuta (2x45) u dvije utakmice da kada je dobar pristup da su daleko bolji i da ta ekipa ima vrijednost, no zašto to ne potraje cijelu utakmicu tu treba tražiti riješenje. u splitu je bilo iznimno dobro poluvrijeme i dugo u splitu dinamo nije tako dominirao, no tada pad. isto tako je bilo i jučer, dinamo je potpuno nadigrao jake ukrajince, ali onda opet taj bolesni pad. e sad, oni koji su upučeni u sve što se događa u svlačionici bolje znaju, ali meni ovako izgleda kao što je bilo i ranije primječeno, dinamo nije ekipa!
ima tu i fizičke nepripremljenosti, najviše kod sammira, ali nemoguće je kriviti trenera koji ne vadi iz igre jedinog igrača koji može podvaliti i sačuvati loptu. dinamo je limitiran bez njegovog pasa, ali isto tako gubi na trci već prije kraja prvog dijela. no sve bi to bilo ok kada bi ostalo samo na njemu, ali nema tu discipline kroz cijelu utakmicu niti kod nekih drugih igrača i jasno je o ćemu šimunić govori kad spominje nedostatak želje.
ali na sve to dolazimo i do jednog dijela koji prosječni navijač nikada ne uzima u obzir, strah! dinamo je kao i svaka druga ekipa koja ne ispuni nametnuta očekivanja u grču. manjak samopouzdanja se ne može izliječiti hrabrim izjavama poput onih da idemo na pobjedu i slično, strah se liječi samo nizom rezultata. dok je straha od poraza nema ni sigurnosti u igri, a dinamo je panično reagirao kad su ukrajinci pojačali. nije bilo sigurnosti i samim tim mirnoće da se lopta sakrije, pa je izgledalo nestvarno kako se ekipa promijeni od poluvremena.
tako da ovi napadi na ivankovića jasno govore o tome da se praktički jedva čekalo da kiksa, a da realne analize njegovog rada niti nema. dakle, ako je on u ove dvije utakmice uvjerljivo bio bolji od protivnika prvo poluvrijeme, onda je jasno da je ekipa dobro posložena bila i u taktičkom dijelu sve štima. nakon što dođe fizički pad i psihološka blokada koja se manifestria strahom od neuspjeha, tada i dinamo pada i gubi. za popravak toga nije dovoljno voditi ekipu tjedan dana i to zna svatko tko i malo ozbiljno razmišlja o nogometu. ivanković će trebati nešto vremena da digne ekipu iz ovog ponora ako uopće i uspije nakon novih posrtaja, ali jedan veliki rezultat i sve se mijenja.
neću ja sad plakati niti žaliti ivankovića zbog stanja i vremena kad je preuzeo dinamo, on je svjesno ušao u taj rizik jer je uz sve zamke to i dobra prilika još uvijek. tako da ako je već ušao u to svjesno i hrabro onda se mora znati nositi s posljedicama i s nerealnim navijačima, a ja samo mogu dati podršku i prije svega dinamu i objektivno sagledati što je napravio i što će tek napraviti, pa makar bio i jedini ovdje.
[uredio shimano9 - 20. rujna 2013. u 08:58]