Retoričko pitanje. Hoće li Hansenu danski navijači ili pak bolje rečeno rukometni savez zamjeriti što je nije zabio one dvije lopte, što je išao brzopleto i ulazio u situaciju 1 na 1, a iste te dvije lopte da su završile u mreži Danci bi imali zlato? Hoće li baciti paljbu na njega zato što nije to odigrao pametnije, prebacio do krila ili jednostavno stvorio sebi bolju šansu? E pa neće! Jer su Danci svjesni da ih je on doveo do tog istog finala, da je najjači njihov igrač i da kad je van terena oni sami ne znaju što bi s loptom. On ih je doveo do finala te isto tako odgurnio od njih zlato. No on je za njih heroj. O njemu će se pisati ode po danskim novinama. Savez će se svagdje hvaliti s njim. I nitko neće ni natuknuti njegovu brzopletost i bacanje lopti u prazno ... E to je taj dio koji Hrvatska mora naučiti, tj. HRS. Balić zna, može i da nema njega nebi ni znali kako te silne medalje izgledaju. Volimo ga i pouzdajmo se u njega! A opet onaj danski rasterečeni osmijeh kada gube tri razlike je lekcija cijeloj našoj reprezentacija. Bez grča, bez pritiska, bez ičega. Savršeno.
[uredio maana - 30. siječnja 2011. u 23:25]