Nikad nisam više uživao u jednoj Dinamovoj utakmici (htio sam napisati guštao, al bih bio okarakteriziran kao jalni tovar koji treba gledati u svoje dvorište). Zašto? Zato jer je ova utakmica ogledni primjer hrvatskog društva u cjelini. Prvo, podcjenjivanje malog čovjeka (Fola), "kaj bu nama ti konobari ili mehaničari tražili među gospodom na Maksiću?" Onda pljesak oduševljene mase kriminalcima i profiterima odmah na početku i doček kao da su u najmanju ruku oslobodili Hrvatsku. Zatim nedorečenost i besmislenost u pokušajima akcija baš kao i u zakonima RH, hrpetina stranaca od kojih je 90 % njih za koje je i 1.HNL premija, pored toliko talenta u omladinskoj školi kojima se ne daje prilika (čitaj : šikaniraju se mladi i sposobni ljudi nauštrb uhljeba koji su u ovom slučaju stranci). Dalje, baš kao i RH Dinamo se nada pomoći Europe i njihovih fondova, pa tako priželjkuje ispadanja APOEL-a i Ludogoretsa. Najžalosnije u cijeloj toj priči je da ako se Dinamo nekim čudom dovuče do playoffa LP tamo bi lako mogao biti nositelj. Usto još ima sreće pa ni Malmo, Qarabag ili Trenčin koji su potencijalno opasni nenositelji nisu uvjerljivi i blizu ispadanja, a ni Midtylland koji se nije pokazao protiv Gibraltaraca. Dinamo, baš kao i Hrvatska ima toliko resursa, toliko mogućnosti, toliko pa rekao bih bogom danog talenta, a opet uza sve to je kriminalno vođen i lakrdija je od kluba. Zaista trebaš biti genijalac da to usereš pa se stranci svi čude kako nema publike. Isto kao što se svi čude kako ta divna Hrvatska bogata svime i svačime ima toliko nezaposlenih ljudi. Baš kao što je Dinamo lakrdija od kluba, tako je i Hrvatska lakrdija od države...
[uredio el_pistolero - 15. srpnja 2015. u 23:56]