Sa 40 godina uzeo je Kup UEFA, 41 - Kup Prvaka, 47 - drugi Kup Prvaka, a nacionalna prvenstva i kupove slaže doma u vitrinu i niko mu ih više nemože ni nabrojiti.... Svaka rasprava - kakav je trener, koliko vrijedi, jednostavno nema smisla! Čovjek je čudo, voljeli ga ili ne. Samo za usporedbu, u hrvatskom nogometu, trenere sa 40 godina "stručnjaci" etiketiraju potencijalnim talentima uz klasičan popis što im nedostaje; tipa - "Ima on još za učiti, treba se suočiti sa pritskom, trenirati velike i sl." A onda iz te naše baruštine - izrone, filteru "mudraca" usprkos (točnije mumija HNS-a i kretena iz Dinamovih i Hajdukovih Uprava), na sreću ili teorijom velikih brojeva, prije 10 godina Cico, a danas Bilić! Za meni osobno i oni su čudo!!! Ostali, ha..., računaju se tek kao redni brojevi, ustvari talenti - jer sa 40 godina u ovoj ludoj državi za sve si premlad, a kad upadneš u 50 prestar. Priznajte, nije lako raditi u psihozi u kojoj imaš samo 10 godina vremena da bi postatao i ostao trener, zar ne? I finalno, nikada neću prežaliti sistematsko uništavanje potencijala jednog Scorie (bio je premlad!?), a talentiranih, lociranih i uništenih, bilo je još jako puno.....