Pratim ZAGREB već 47 godina, redovito doma a često i na gostovanjima. Bilo je za to vrijeme i uspona i padova (češće) no za ovo što se sada dešava teško je pronaći riječi. ZAGREB je gažen od FSJ (fudbalskog saveza), sudačke organizacije, Plavih (pobjede ZAGREB a onda u Maksimiru puste Vardaru i ZAGREB jasno ispadne)…no sada ga gaze iznutra. Predsjedniku kluba koji o sportu (nogometu) pojma nema, klub služi za promociju vlastitog Ega i vlastitog novčanika, za guranje sina..čekajući da propadanjem kluba Kranjčevićeva postane gradilište koje će iskoristiti građevinski lobi kojega je i on član. Za to vrijeme bahato uništava povijest kluba (mijenja grb i boju)…i tko mu što može? Navijači (stari „šmekeri“, kojih je još do prije nekoliko godina bilo 3, 5 pa i 14 tisuća) su otjerani…ostala je ona jadna grupica koja ne navija nego promovira svoje komunističko-gej stavove. Stari igrači su ili daleko od kluba ili (Rukljač, Antolić, Smolek, Dračić…) šute jer ovise gazdinoj milostinji (plaći). A ZAGREB tiho tone. I koliko god teško bilo možda je to i dobro. Jer kada se dođe do dna niže se ne može. Nakon toga može se samo prema gore (bez Medića i njegovog društva) uz podršku i navijanje pravih navijača kojih još uvijek ima. NAPRIJED ZAGREB!