Najprije, kritičko mišljenje u ispolitiziranoj atmosferi gdje svatko gura svoje interese i javnosti naviknutoj na manipulacije i zloporabe je neumjesno, a i nije prihvatljivo našim političarima i njihovim poltronima. Zato je argumentacija proizvoljna, logika sporedna, a etika izaziva nevjericu i podsmijeh. I zato filozofija nema mjesta u javnom prostoru. Jasno je i najvećem naivcu što znači tražiti prijedloge - provizorne makete - pa onda "rasuđivati" što je i kako najbolje za one koji ni sami ne znaju što bi htjeli. Genijalnost potječe doslovno iz riječi genus "duh" i riječi genialis koja označava skladnu pripadnost. Danas se često koristi kako bi se onemogućilo osporavnaje ili bilo kakvo drukčije mišljenje, a pogotovo kritičko. U biti je izgubilo osnovno značenje. Npr, Mona Lisa nema genijalno prikazan osmijeh. Slikar je uporno htio naslikati ženu koja je to dobijala. Onda je tražio da se nasmije što nije htjela jer je bila u koroti povodom smrti muža. Onda je sam odlučio oslikati njen nasmiješeni lik iz samo njemu pozantih razloga koji bi bio prihvatljiv javno i njoj samoj. Onda dugo nije uopće želio prikazati portret kojim nije uopće bio zadovoljan te je smatrao kako ne treba nikad biti ni izložen.