Moram priznati, da se tek sad u potpunosti slažem s analizom
Mamićeve autokracije u Dinamu. Pa ću prvo izdvojiti ono najvažnije, neorganiziranost.
(Pre)više puta sam već govorio o nekim Mamićevim greškama, prije svega o
krivim prioritetima i tajmingu, a zapravo od tud i kreću svi, ili bar
najveći dio problema. Pa kad se pogriješi s kupovinom igrača, to jest,
krivim selekcioniranjem, ali i s ništa manje važnim tajmingom pri kupnji
tih igrača, onda su to ogromni problemi za svakog trenera.
Prije svega, problem s efikasnošću, ili po našem "fulanjem zicera", koji
može svakog trenera koštati "glave", jer nitko ne može složiti taktiku
da se golovi sami zabijaju od sebe. To je direktno povezano s izborom
napadača za određeni tip igre. Da, moglo bi se sad reći, koji je to tip
igre koji Dinamo igra, kad se niti jedan trener ne zadrži dovoljno da se
može napraviti zdrava selekcija, jer se zna sustav i tip igre koja se
preferira. To i još neke druge zakonitosti, su iznimno bitne pri izboru
igrača, a pogotovo napadača. Znamo, napadač je taj igrač koji radi razliku,
uostalom, pa cijena svih napadača je uvijek veće od drugih igrača.
Naravno, razlog za tako visoku cijenu, je što napadač, dobar napadač,
može i u malom klubu sa slabijim igračima napraviti puno. Svaka ekipa,
pa čak i ona najlošija, će uspjeti stvoriti barem jednu priliku, a ako
je pravi čovjek na pravom mjestu, onda će biti i gol. Mnogo puta smo to
vidjeli na djelu, pa se možemo sjetiti Zagrebovog napada, koji mu je
šokantno donio jedini naslov prvaka,
a najsvježiji primjer iz Europe, je svakako Wolfsburg.
Pa ako ćemo tako gledati, onda je kako sam i ranije govorio, Mamić kriv
za ispadanje od Sheriffa, jer nije klubu omogučio sva dostupna sredstva
za takav pohod. No ipak, treba reći i da je
Zajec pogriješio, jer
on je morao znati da nema "materijal" za svoju ofanzivnu taktiku, ali
kad bi igrao zatvorenije, pitanje je koliko bi mu se to toleriralo,
pitajte
Jurčića.
Mislim, ili se barem nadam, da jedan tako priznati trener, kao što to svakako jest
Vahid Halihodžić,
neće dozvoliti takav neozbiljan pristup selekcioniranju. Smatram da je
to pre iskusan trener, da ne bi već pri samom potpisivanju inzistirao na
takvim stvarima.
Ali, nikad se ne zna kad je "revolveraš" Mamić u pitanju, pa čak i ako bi to značio novi razlaz s trenerom.
No mislim da je već i samo dovođenje takvog trenera, potez očajnika i
čovjeka koji je stjeran u kut od svih, pa čak i do jučerašnjih
saveznika. Jer da je htio, očito je imao sredstva da i ranije dovede
nekog tko bi posložio stvari na adekvatan način, ali sad je to opet
pitanje onog tajminga. Pa je kao i s igračima i ovdje zakasnio s
reakcijom, jer kad ispadneš iz borbe za LP, onda je logično da se kasni.
Zaključak bi bio, da dovođenje Halihodžića sigurno nije promašaj, jer
kako često imamo priliku vidjeti, ako trener nije dobar, onda nije bitno
koga imaš u svlačionici, a to isto važi i obrnuto. Dobri primjeri su
Tottenham i Man City, koji imaju odlične igrače, a dok je
Ramos vodio Tottenham, oni su se borili za ostanak. Isto važi za Man City, koji ima takve igrače, a
Mancini protiv Tottenhama samo čudom izbjegne teži poraz. A kao obrnuti primjer, mogli bi čak i Hajduk navesti, jer mislim da je
Poklepović, izvukao najviše što se moglo od te, po mnogo čemu limitirane ekipe, pa i više od toga.
Dakle, nije greška što je došao, već to, kad je došao i iz kojih pobuda.
Da li je razlog spašavanje glave, ili je to da se Dinamu omoguči
najbolje, moj dojam je da se radi o ovome drugom. Pa je sad samo pitanje, koliko će to utjecati na bojkot i nedaj bože gore mjere koje se najavljuju u nekim krugovima. Koliko će ovaj potez spasiti Mamića, doznat ćemo jako brzo.
Za kraj, samo jedna opaska u vezi navedenog modernog nogometa, jer s tom se konstatacijom, nikako ne mogu složiti.
Pa ću se morati pozvati na Španjolsku i Barcelonu, koji su osvojili
gotovo sve proteklih godina, a znamo da bi bilo suludo reći da oni
igraju dafanzivan nogomet, upravo suprotno. Samo je
Mourinho uspio spriječiti taj niz da bude još upečatljiviji, a znamo koliko je muke, truda i ponajviše sreće (i
Ibrahimović je također "pomogao"), trebalo za taj, slobodno možemo reći, podvig.
Da, možda je SP počelo u tom negativnom tonu, ali ipak su kasnije ekipe poput Njemačke, Argentine (uz lošeg
Maradonu)
i nadasve Španjolske, koja je imala tu nesreću da se svi boje i brane
protiv nje, a tako je teško bilo igrati, pokazale suprotno. To nam daje
za pravo, da kažemo da ipak, još uvijek, igra pobjeđuje, a to je svakako
odlična vijest za svakog tko voli i razumije nogomet.
[uredio shimano9 - 16. kolovoza 2010. u 22:17]