Postoje klubovi i reprezentacije.U klubovima može igrat bilo koji igrač iz bilo koje države svijeta,Nema nikakve prepreke osim u novcu i želji da igra. S druge strane, postoji i reprezentacija. U njoj igraju ljudi koji su rođeni u državi koju "reprezentiraju",i to najbolji. Oni koji nisu najbolji nemaju te sreće doživiti taj osjećaj igranja za "repku". I zaista, postoje vrlo rijetki i specifični slučajevi u kojima neki igrač može u mladosti doseliti u neku državu, igrati u njoj duže vremena i osjećati se kao da je u njoj rođen. I htjeti svim srcem igrati za tu državu i ponosno je predstavljati. Takav igrač bi odbio poziv i matične mu zemlje makar ona bila puno kvalitetnija. Takav igrač nije Sammir, da može igrat za Brazil bi puzao na koljenima do tamo i preplivao ocean rukama. Ista stvar je s Eduardom, iako smo njega sad već svi prihvatili kao svoga, ali da mu je netko na početku ponudio pozive Brazila i Hrvatske nebi se ni trenutka dvojio. Ne treba se kititi tuđim perjem, već bit ponosan na ono što imaš, makar to ponekad i nije najbolje na svijetu. Sammire, hvala ti, odličan si igrač, ali radije ću gledati lošije Hrvatske igrače nego tebe u reprezentaciji.