Ljudi dragi, gotovo je! Od danas (do daljnjeg) prestajem davati podršku Hrvatskoj reprezentaciji!
Svi smo znali da su to bile namjere Mamića i Štimca i njihovog lažnog primirja, ali nekako sam se nadao da se to ipak neće dogoditi! Međutim, odavno mislim da Sammir i itko tko je došao u Hrvatsku igrati kao već definiran igrač iz neke druge lige nema pravo zaigrati u našoj reprezentaciji! Na ovaj način se uopće ne razlikujemo od Katara, U.A.E.-a i sličnih zemalja. Iznimke su Eduardo i slični igrači koji su kao maloljetnici došli u Hrvatsku i tu razvili talent, te igračima iz dijaspore kojima je često i više stalo do reprezentacije od domaćih igrača. Uvijek sam razdvajao klub i reprezentaciju, ponajviše iz razloga što je suvremenim klubovima osnova ipak novac i to neposredno, dok u reprezentaciju novac stiže ovisno o uspjesima i nije glavni čimbenik ustrojstva, (te što je vrlo bitno: reprezentacija ne može propasti, uvijek će je biti)! Zato u reprezentaciji do izražaja ipak dolaze karakteristike poput borbe, zajedništva, sinergije igrača i publike (ne samo one na stadionu, već svih pratitelja rep.). Nije mi bitno koje su nacionalnosti igrači u reprezentaciji, već mi je bitno da su unutar granica naše zemlje razvijali usporedno s našom/mojom djecom, te u međusobno kompeteciji zbog svog talenta izborili priliku igrati na najvišoj stubi.
Kao što možete vidjeti prema mom avataru, navijač sam Athletica prvenstveno jer forsira igrače/mladiće iz svog kraja, bez dovođenja zvijezda sa svih staran svijeta, zato i imam ovakav pristup prema reprezentaciji.
Eto, možda sam ispao patetičan, al ne mogu biti miran na ovakvo mazanje očiju od strane svih koji su u foteljama (inače, nisam bbbovac, ali sve ih više razumijem) i koji nam oduzimaju rijetke radosti koje su nam ostale! Također, pretpostavljam da će stadioni koji ugošćuju reprezentaciju biti sve prazniji te da će se kult repke polako početi gubiti (kao npr. košarkaški).
[uredio euskal herria - 27. rujna 2012. u 16:08]
