gledam utakmicu, padne prvi gol, postanem nervozna i razmišljam si - ok, neka oni sad pobjede i sa 1:0, bumo ih u Varaždinu pobjedili... tračak nade i veliki smajlić na licu donosi mi izjednačenje... ali onda, u nadoknadi padne drugi gol... "super!"
počne drugo poluvrijeme i ja se osjećam kao da gledam neki namješteni PES u kojem (da igram kao ekipa Dinama) samo dolazim do gola i zabijam kako želim i koliko želim...
dragi moj Varaždin, kao što je i dečko u postu iznad napisal - da si izgubio sa neznam koliko ne bi mi bilo toliko žao, samo da si se borio, ali nisi...
vjerujem da je teško imati motivaciju uz sve probleme kaj imate, ali možda baš zato ste trebali pokazati sve što možete, a ne da vam se igra raspadne ko *ovno na kiši...
[uredio MitziMo - 12. svibnja 2011. u 16:04]