A jbg. Ovo je problem u rukometu, kao da se ne zna gdje je granica. Najbolje da se biju dok netko nesto ne slomi. Tunižani su znali da nemaju sanse rotiv nas, ali nema veze ajmo ih ubit na mrtvo pa sta bude, mozda i izvucemo neki rezultat. Ovo samo rukomet dopusta, da je recimo kosarka nebi bilo nijednog igraca na terenu zbog osobnih. Suci su morali znati da moze doci do toga, i morali su zastititi nasu ekipu na neki nacin, sreca ziva nikakvih ozljeda nije bilo, sreca.

Ovo je ziva istina, ja jucer gledam, za onaj faul na Lackovicu dobije iskuljcenje, a u 40 min utakmice prije bilo je jedno minimalno 20 - 5x gorih faula, nekad puste gol pod prekrajem, nekad ne, nekad je ista situacija penal, nekad je iskljucenje, nekad je samo vracanje na 9m, nekad nakon dignute ruke ekipa zna izmjednit preko 10 tak dodavanja, nekad sude nakon 5.

Previse je - slobodnog sudackog uvjerenja - morali bi to nekako regulirat, zbog pravednije igre.

Sutra moramo igrati igru da zabijemo jedan vise, a ne da primimo jedan manje.

Imamo sasvim dovoljno kvalitete za pobijediti Francuze. Iz nekog razloga nisu bili prvi u drugoj grupi. Jesu, Francuzi su, ali je očito da više nisu ono što su bili prije godinu-dvije.
Goluža i njegov tim me ugodno iznenadio - ne izgube li na fizičkoj spremi, slušati ćemo Lijepu Našu nakon finala...

Zaboravite suce. Oni su posljedica "korektnog" pristupa IHF-a. Onog trenutka kada smo saznali da u četvrtfinalu igramo s neeuropskom ekipom morali smo znati i što nas čeka. Naime, u susretu europske i afričke ekipe moraju suditi "neutralni" suci tj. suci koji nisu ni iz Europe ni iz Afrike. I što vam preostaje? Australija? Azija? Amerika (kompletna, sjeverna, srednja i južna)? Koliko god to zvučalo paradoksalno, dobili smo najbolje moguće. Ili, najmanje loše. Ma koliko mi svi bili nezadovoljni suđenjem, doista ne možete reći da su navlačili za Tunis. Nisu! Oni jednostavno ne znaju. I točka!
Osobno, bez obzira na sve, smatram da je sutrašnja tekma finale prije finala, a što je izravna posljedica sustava natjecanja (to je pak posebna tema koju sada ne bih elaborirao). U krajnjoj liniji, želimo li zlato (a iz svih izjava koje sam danas čuo, Kauboji idu upravo na to), Francuze moramo dobiti kad-tad. U polufinalu ili finalu. Svejedno. Idemo mi izvući pouke iz sinoćnje (noćašnje?) tekme, skupiti glave na hrpu i dobiti Francuze. To je jedino ispravno. Ako ih dobijemo, ne znači da smo zlatni. To samo znači da moramo dobiti još jednu. Ako ih ne dobijemo, neće biti smak svijeta. Bronca će još uvijek biti važan cilj i veliki izazov. Ali ja vjerujem u ovu generaciju. Imam osjećaj da su prava škvadra. A takvi su bili i "Portugalci" odn. "Atenjani". A to, pak, znači da nam nitko ništa ne može!

Velike čćestitke našim momcima ,trebalo je izdržati i privesti takav rat do kraja i na svoju stranu.I psihićki vrlo teška utakmica kada znaš da one sve pobjede ništa ne vrijede ako se u tom meću oskliznete.To izdrže samo mentalno jake ekipe zato još jednom Bravo

Vjeran knows his stuff :D

ja to stalno govorim.  evo i u potpis sam  stavio apel.