Jedna od karakteristika najvećih momčadi je da pobjeđuju i kad ne igraju najbolje. Rezultatski smo odlično krenuli u kvalifikacije, i iako igra i forma (pogotovo glavnih igrača) još uvijek ne zadovoljavaju u potpunosti, mislim da nemamo razloga sumnjati u Bilića i Vatrene. Moramo im pružiti apsolutnu i sto-postotnu potporu, na kraju je uvijek najvažnije da je rezultat dobar, a igra će već doći. Luka, Rakitić, Kranjčar i Eduardo će se sigurno podići u formi, a još kad nam se obrana pojača Vidom kojeg Bilić, po mom mišljenju, mora pozvati, kad Lovren vrati sigurnost i samopouzdanje, stvari će sjesti na svoje mjesto. Hrvatska je nogometna velesila, Hrvatska spada u top 10 na svijetu, svi nas se boje i svakoga možemo pobijediti, dok nas mogu samo rijetki.
Pustimo prepucavanja Marković-Mamić-Štimac, ili sjever-jug... Istina, meni kao zakletom dinamovcu i purgeru je vrlo praktično što Hrvatska repka igra sve domaće tekme na Maksimiru, jer živim 10 minuta od stadiona... ali kao Hrvatu bi mi, iskreno, najdraže bilo da se naša 4 najveća grada/regije u tom smislu izmjenjuju. To je jedino ispravno i pošteno, s tim se slažem, isto kao i velika većina ostalih Hrvata, bilo purgera, dalmatinaca, slavonaca. A da je Marković govno bez mozga i morala, zajedno sa lopovima Srebrićem, Mamićem ili Štimcem, vjerujte da ne mislite samo vi na jugu. Ajmo malo optimističnije početi gledat na stvari. Svi smo mi, na kraju krajeva, Hrvati, a hrvatska repka nije svetinja samo nama navijačima, nego i Biliću, i stručnom stožeru, i svakom igraču individualno od Pletikose do Olića. Možemo ponekad osporiti kvalitetu igre, biti ljuti zbog pojedinih Bilićevih krivih poteza, neuigranosti ili bezidejnosti igrača, ali baš nikad im ne možemo osporiti volju, zalaganje i srčanost. Ako zbog ničeg drugog, zbog toga zaslužuju našu punu potporu i podršku.