Gospodo draga, klub se ne podržava samo kad pobjeđuje i kad je "in". Iako ima puno takvih navijača i u Hajduku koji dolaze na utakmice pogotovo ljeti dok je još Europa u điru da budu viđeni, ipak se osjeti da ovaj klub ima smisao. Sad što su ga godinama krali HDZ-ovi lokalni šerifi i što su vodeći ljudi svojim izjavama i besmislenom sportskom politikom godinama rušili reputaciju ovog kluba da bi se ovakvi papani kao što je Frojd i njemu slični mogli sprdati i nazivati ih drogerašima to je druga priča. Tu se ne može ništa osim godinama raditi da se isprave prijašnje greške i vrati ugled. Godine i godine lutanja ne ispravljaju se preko noći. Ali da će Hajduk uvijek imati podršku, to je činjenica jer ima cijelu Dalmaciju iza sebe. Pa i nakon poraza 4:0. Što se ne može reći za Dinamo iz razloga što je zagrebačka publika navikla na pobjede, na trofeje, na Ligu Prvaka, samo se elitom zadovoljava i tako to.


Nogomet ne igraju navijači niti trofeje osvajaju navijači, istina. Međutim nekima je Schalke više od kluba, više od titula, nekima Hajduk, nekima Newcastle koji je u drugoj ligi sad ili Aston Villa. I oni će uvijek dolaziti na tribine pa makar igrali u zadnjoj ligi i gubili sve živo. Možeš bit nezadovoljan, možeš biti ogorčen na upravu, možeš čak i bojkotirati, ali uvijek ljubav prema klubu ostaje. Eto i Stuttgart primjer. A to je ono što uz dužno poštovanje malo Dinamovaca ima, barem se to javno ne vidi, čast iznimkama. Prosječnom Dinamovcu je dobro dok se pobjeđuje, dok se osvajaju titule, a za sve ostalo ga nije briga. Kao uostalom i prosječnog Hajdukovca prije 10-ak godina dok nisu shvatili kakvu su im štetu načinili lopovi. Titula se neće odreći nijedni ni drugi, a svi progledaju jednom. E to možda jednom shvate i Dinamovci...