gledam te neke mlade igrače, primjerice Kane i Streling jučer, kako igraju bez straha i kompleksa i vode svoje ekipe. pa onda gledam Kovu kako je još uvijek mlada nada i nikako da bude poput ovih drugih svojih vršnjaka. a onda na to još dodamo da je talijanska liga 4 ili čak 5 po snazi i da bi mu trebala odgovarati jer je manje fizička od engleske. i dođem do toga da mi bude pravo žao što taj momak nikad izgleda neće ostvariti koliko bi mogao talentom zbog svoje slabašne psihe i plahosti. pa mislim, jedan brozović koji je tek došao se odmah nametne i igra, a ovaj sto godina tamo i dobiva minutice. nema veze što su drugačiji igrači, stvar je da brozović nikad nije imao taj strah i u reprezentaciji se to vidjelo kad je upao među najbolje bez kompleksa. nije to više ni stvar trenera jer oni se mijenjaju, kovačić dobiva prilike, ali ne koristi ih. možda neki vrhunski trener psiholog koji bi ga digao može nešto, ali ja bi mu propisao jednu dobru kurabu da ga uvjeri da je najbolji jebač na svijetu i napuni se tolikim samopouzdanjem da leti po terenu. i to nije zajebancija jer prava to i može napraviti od čovjeka, a njemu bi to trebalo više nego ikom išta.