Od 3. do 5. lige je nogomet kakav je nekad bio, s domaćim igračima, s navijačima koji dolaze bodriti susjede i prijatelje, s lošom infrastrukturom, s kroničnim nedostatkom novca, s igračima koji igraju više rekreativno, često i bez treninga, jer 90 posto njih ne može živjeti od tisuću-dvije koliko dobiju mjesečno od kluba, pa dosta njih ima dodatni posao. Nakon svake pobjede je narodno, seosko veselje, nakon poraza je obvezno kriv sudac. Na terenu se događa više viteška borba nego neki organizirani nogomet, pobjeđuju srčanije i spremnije ekipe. Tko nije doživio atmosferu s jedne od nižih liga puno je propustio.