Što se suđenja tiće, mislim da nije problem kada se pušta čvrsta igra, niti kada se svira svaki dodir (kako i je u pravilima). Problem je kada suci na jednoj utakmici imaju potpuno različite kriterije. Jedno se svira mrki pogled, da bi se u idućoj akciji zažmirilo na faul za zatvor.Posebno me iritra kriterij kod bloka. Tu se u pravilu svira faul fizički jačem igraču. Ako slabiji obrambeni igrač naleti na blok  i odbije se i odleti na pod, suci u pravilu sviraju kretanje u bloku, iako ga nije bilo. Druga je situacija kada obrambeni igrač sruši igrača koji se kretao u bloku, svira se obrambeni faul, jer je ovaj drugi pao na pod.
Uvođenjem trećeg suca, umjesto da se rješi, problem suđenja se pogoršao. Ideja tri suca, je bila da se vidi situacija s tri strane, odnosno da se i vide neki detalji sa strane, koje dva suca nisu stigli pratiti. Nažalost suci su se tome prilagodili na krivi način. Oni su teren podjelili na sektore u kojima će koji sudac svirati, valda, kako se nebi jedan drugome zamjerili. Jedan svira reket, drugi van njega, a treći ništa( valjda se tu akciju odmara). Dolazimo do apsurdnih situacija, kada sudac ispod koša svira nešto što nije mogao vidjeti jer je pokriven obrambenim igračem (najčešće centrom). Znači, on svira po osjećaju, iako su njegove kolege bolje vidjele, ali nije u njihovom sektoru. Još bolji primjer je kada se ne sviraju koraci ili nošena koje je vidjela cijela dvorana i dva suca, ali je nažalost, sudac u čijem se to sektoru desilo bio pokriven ili gledao na krivu stranu.