Moram reći da verojatno nisam u krivu. Dečku "tamo neka Dubrava" posve sigurno nije dovoljan izazov, jer, kako su neki rekli, vjerojatno ima visoko mišljenje o sebi, a eto, već je okusio i ABA ligu. Razlog tome " visokom mišljenju" o sebi su vjerojatno fizikalije kakve u toj dobi nema previše košarkaša, a primarno karakter ( trenutno ne nešto što je previše dobro, ali s vremenom to se može pozitivno iskoristiti).
Ja sam reagirao na post Denga, jer Slavici nisu problem spore noge, dakle, nedostatak brzine, nego voljni moment. Medjutim, čsk i za mene koji ga cijenim malo više od nekih drugih forumaša, ugodno me iznenadio obranom protiv Krke. Spuštanje u stav, koncentracija i praćenje svoj igrača i još uz to, stigne sa strane pomoći otići blokirati drugog napadača (Dašića protiv Budućnosti), gdje nemjerljvio talentiraniji Mazalin još pokazuje nesnalaženje, pa "pluta" izmedju svog igrača i onoga kojega bi htio zatvoriti sa stane pomoći.
Kod šuteva mu nije bio problem dići ruku i osujetiti šut (sa svojih 203 nezgodan napadačima od cca 195).
Naravno, u napadu iskazuje (trenutne?) nedostatke: nemogućnost kreacije, uzimanje šuteva preko ruke. S druge stane, vidljivo je da ga trenerski dvojac ne guši previše, i iako je protiv Krke popio čistu blokadu na pokušaju kucanja, a drugi put mu lopta iscurila iz ruku, dečko ima petlje i ne libi se sjuriti s perimetra i napasti obruč. Radije ću gledati to i pokoji isforsirani šut, nego ovo što rade Mazalinu u Cedeviti (pomanjkanje bilo kakve inicijative u igri, mladenačkog i poletnog poteza).
Protiv Cedevite će dobiti svoje minute, gdje bi opet mogao ugodno iznenaditi. Ako bude čuvao npr. pilepića, od kojega nie sporiji, a osjetno viši, snajper iz Novog Vinodolskog bi mogao biti sputan. Sa fizikalcima tipa Tomasa, Babića, Ramljaka neće imati prednost u fizikaljama, ali oni, pogotovo prva dvoca, mogli bi ga dobiti na iskustvo i kretanja bez lopte.
U svakom slučaju, ostajem kod svog stava da se radi o vrlo intrigantnom ali sirovom potencijalu. No, u zadnjih dvadeset pet godina od osamostaljenja smo se nagledali košarkaša bez petlje, tako da ću radije (a nisam sigurno jedini) gledati nekoga tkoće u prvom napadu utakmice (u petoj sekundi) ići na kucanje preko igrača, pa i promašiti (utakmica za broncu na U18), nego poluproizvode koji "vrte" šablonizirane napade do bola i svaku vruću loptu dodaju suigraču do sebe.
To je čisto stvar ukusa.