Picek, ne radi se tu o ATŽ ili bilo kojem drugom igraču, nego o našem načinu razmišljanja
možemo li mi ponekad razmišljati da se nešto može, a ne da smo se predali i da se nikad ništa ne može
to je razlog zbog kojeg nam je na kraju dana prazna dvorana
ne zato što Šiško, Slavica, Šakić, ATŽ nisu vrijedni punih tribina, nego zato što smo mi praznih ambicija
mi na dvije stranice raspravljamo koliko će klub dobiti odštete za Žižića
a nitko ne spomene kolika će praznina ostati, bez obzira na stanje u blagajni, koga ćemo gledati
zbog kojeg idola će klinci igrati košarku ....
Jednog dana, nadajmo se da ćemo to doživjeti, netko će okrenuti ovaj podanički i gubitnički mentalitet
i to u svemu, ne samo u košarci .... jer osim kriketa i takvih egzotika, nema u čemu se ne možemo potući s ostalima