bez ikakve namjere i tendencije u obrani rodonačelnika, bagre oko njega koja se uhljebila u Ciboni, kao dobar trend iz vremena SDP-a i Ive Jelušića ili ranijih vremena kad je Miličević imao blagoslov HDZ-a postavljam pitanje - da sutra Grad, odnosno politika izađu iz Cibone, kaj bi se desilo?
Po meni sindrom Medveščaka koji trenutno postoji samo u svrhu namirenja dugova, bez natjecanja i bez igrača te uz vjerojatnost da nikad više neće postojati.
I na tom klatnu, između postojanja Cibone i tolerancije pljačke, manipulacije i politikanstva treba njihati navijačke emocije.
Treba biti i svjestan realnosti situacije jer ovaj klub neće izvući:
1. navijači - jer ih nema i ne postoje u broju dovoljnom za kritičnu masu
2. neki baja koji će odriješit kesu i sve dugove pokriti. da takav postoji, već bi bio u prosperitetnijim košarkaškim sredinama s čišćim papirima od Cibone
Koliko god tužno bilo, ovakav klub danas je još uvijek najnesretnija opcija u smislu postojanja; ozbiljna vlast bi zatvorila pipu,a to znači da 60-70 posto prihoda ode u pizdu materinu, a dugovi iz predstečajne se moraju plaćati, a privatnik sigurno ne bi pristao da svoje pare daje za otplatu duga obitelji Srezović, Josipu Klemmu ili Davoru Kusu.
[uredio Kuridža - 15. listopada 2019. u 17:22]