Da ali taj koji je iskusan ima trenutni uticaj na igru, dok talenat odmah nema, nekima treba po dvije-tri sezone da se razviju. Zato se klubovi koji ganjaju neki rezultat u Evropi odlucuju na takve "polovnjake". Recimo Zvezda, dovela je Kuridzu, to joj je isplativije nego gurati Paunovića i sl.
Ako je otac od Paunovića(2000) prosle sezone tražio 400 000 za tri sezone, a to je talenat koji bi se morao čekati bar dvije sezone da možda postane nivo za evroligu ali je to neizvjesan proces(hoce li ostvariti potencijal, povrede, trenig), zamisli koliko traže očevi od "hajpovanijih" talenata. Dakle, klub koji hoce da razvija nekoliko razvikanih talenata, mora u njih da uloži minimum milion ipo (pored ugovora, postoje i drugi troškovi koji nisu mali) u nekoliko sezona, dakle da ima novac na raspolaganju da isplacuje, a često ne donose odmah nikakav rezultat i investicij je vrlo rizična.
Nama forumašima sve to izgleda jednostavno i ostvarivo, ali u praksi su stvari mnogo komplikovanije nego kako mi to zamisljamo.
Generalno je doslo do poremecaja sistema vrijednosti, hoće roditelji odmah i velike pare i minutažu.
Naravno ja sam romantičar koji je za opciju da se što više forsiraju mladi, pa uostalom često tome i posvećujem vrijeme, prateci te klince, ali postoji i druga strana medalje čitave priče u kontekstu danasnjeg vremena, koje je bitno drugačije nego prije kad su mladi igrači dobijali veću priliku.
[uredio Bojdo - 30. listopada 2020. u 05:19]
Nikola Jokić je slasni kosarkaski koktel sazdan od najboljih igračkih osobina Pau Gasola i Krešimira Ćosića. Jednom riječju-ČUDO! Bojdo 2018.