Ljude u Hrvatskoj ne zanima sport, ljudi kod nas vole "popularno" i "evente"..

Postoje tu razni izgovori, nije dobra infrastruktura, pa vlasnici ili upravljači su lopovi, pa kvaliteta, pa ovo, pa ono...

Ne treba se lagati, kod nas ljudi izuzev par mjesta kao Zadar i Sinj u košarci, te nogomet u Splitu, ajde može i Rijeka nemaju kulturu posjetu utakmica.

Pogledajte intervju Lutza kada je bio trener na Kosovu. Kaže da je standard jako nizak, no dvorane su pune. Kvaliteta je loša, par Amera koji bi kod nas igrali B2 ligu. Cijene su u skladu sa onim što si mogu priuštiti...

Problem je mentalitet, pa Danci, Finci, Nijemci pune 4 ligu u malim mjestima, doslovno su krcati...

Kod nas je recimo tamo 2008/09 u Zagrebu si mogao otići na nogomet gledati Modrića, kasnije na rukomet pogledati Duvnjaka, pa na košarku pogledati Bogdanovića...Ljudi po gore navedenim zemljama odlaze gledati amatere, ljude koji rade do 16 sati svaki dan regularan posao. Ovdje imaš uvijek priliku gledati buduće ponajbolje svjetske igrače. 

Ne treba se lagati, ima puno problema od ponude, korupcije i uprava. No, jednostavno je problem navijački puk izuzev par sredina koje dišu za sport. Zagreb je tu još dodatno specifičan, tužno je gledati kada se utakmice reprezentacije daju u glavni grad, mislim na košarku. Svaki put kad gledam mislim da smo gosti, a tako se i suci ponašaju. Slovenci su imali domaćinsko suđenje kod nas...

Jednostavno smo takav mentalitet...To ne znači da se sa marketingom ne može napraviti iskorak, no tako funkcioniramo. Često se navodi Medveščak kao primjer, no radi se o sportu koji je egzotičan za naš kraj. Dosta se reklamiralo po medijima, igrala se liga sa stranim klubovima van ovih prostora i nije to sad opet dugo trajalo. Ne treba ni zaboraviti da su radili dobar marketing...