Evo uhvatio sam malo vremena, pa da elaboriram onaj post o mladima/starima.
Ovo sve je fantasy, nema nikakve veze s propalim klubom danas, više se osvrće na tu neku teoretsku filozofiju jednog osrednjeg kluba kakav je bila Cibona.
Nisam za klubić koji je menadžereva kujica. Znači, to ne, da netko smješta svoje pulene i dirigira klubom, sucima, sve radi nekakvog (umjetnog) dojma i prodaje.
Svaki pošteni klub treba raditi najbolje što može, uz poštivanje nekih strateških odredbi. Ali, najbolje što može, općenito.
Ako može bolje s 8 veterana, bolje u smislu rezultata i proračuna u recimo barem trogodišnjem ciklusu, onda veterani.
Ali imali smo godine primjera u Ciboni kako je to kua.
I nisam za to da Cibona, ili bilo tko, mora trpjeti da bi razvijala hrvatsku košarku.
Ali moje viđenje je da, u zadanom budžetu (ovo je ključno), mladi igrači daju više. Da je to put oporavka. Naravno da je bolje imati igrače ko Zvezda, pa i ko Igokea, nego ko Cibona prošle sezone, ali to nije ista razina novaca.
Ako imaš love za Simona, Radoševića, "Blassingamea", super. Dodaj ih.
Znači, nije strategija ni "osvojit ćemo ABA ligu s Brankovićem i Gnjidićem", ni "oni igraju samo zato da ih prodamo". Ali bome nećemo osvojiti ligu ni s Joksimovićem i Jajanom, nit ćemo ih ikamo prodati.
Ali bitan je put oporavka.
Da su momci bili plaćeni (a jeftiniji su od ovih staraca, i bolje su igrali), i da se malo po malo ojačalo financije kluba, logični korak je npr uzeti iskusnog pleja, iskusnog centra, i recimo Simona, i već si top!
Plus naravno uzeti još dva takva mlada igrača, da uvijek ima svježe krvi.
Znači, nisu mladci tu da bi ih se trpjelo. Oni igraju (halo, dvostruka kruna), napreduju, uz to su jeftiniji i donose lovu kad odu (sic!). Donose i, uz pravi marketing, povezanost s klubom.