Preoblikovanje? Ma dajte, nemojte nas nasmijavati.

To se, kako kaže veliki vizionar Šerić, neće dogoditi dok ON ne odluči da je "vrijeme". A svi znamo što to znači — nikada, ali baš nikada. Jer kad krene preoblikovanje, Šerić više nije direktor. A kad više nije direktor, više nema moć. A bez moći — što mu ostaje? Samo sjeta na dane kad je glumio da vodi klub.

I sad dolazimo do onog najboljeg dijela: zbog pravila preoblikovanja, budući vlasnici (jer sada je klub "udruga građana", znate, ta magična forma koja opravdava kaos) moraju uložiti pravi, svježi novac. Ali ne brinite, naš Šerić je već "prodao" klub. Kome? Nekom "fantomatskom" investitoru. Za koliko? Držite se — 1.8 milijuna eura. Da, dobro ste pročitali. Za ime, povijest i ostatke duše Cibone — 1.8 milijuna. Za neki skuter možda OK, ali za klub? Čista rasprodaja duše na kiosku.

Naravno, netko će reći: "Pa to je veliki novac!" A mi ćemo reći: "Za koga? Za koga je to veliki novac? Za ozbiljnog ulagača, to je budžet za godišnju pretplatu na fitness, ne za ozbiljan klub!"

Da ne zaboravimo i biser iz prošlosti — ime Cibone (to vam je ono što daje težinu i identitet) prodano je za 2.000 eurada se može koristiti na društvenim mrežama. Dvije. Tisuće. Eura. Toliko danas vrijedi brend, prema stručnoj ekipi iz prošlog menadžmenta. Možda su još dobili i gratis majicu.

A onda kao šlag na tortu dolazi Rozić. Ne kao spasitelj, nego kao posljednji očajnički pokušaj da se spriječi još jedna blokada. Izbacite čovjeka, pa ga primite natrag jer niste ispoštovali dogovor o dugu. Bravo menadžment! Bravo logiko!

Zaključak? Još jedna blijeda sezona na vidiku. Trener će već u studenom balansirati između nezadovoljnih igrača, neisplaćenih plaća i još jedne sezone bez cilja. I sve to dok nas Šerić uvjerava da sve ide po planu. Kojem planu? Onom iz paralelne stvarnosti.

Jedini pravi potez? Da Šerić napokon kaže "hvala i doviđenja". No to se neće dogoditi. On se i dalje skriva iza tih famoznih, nevidljivih investitora koji ga, kako kaže, "drže na poziciji". Naravno da drže. Jer ako postoji veća bajka od toga, nismo je još čuli.

Ali što drugo očekivati? Tri godine laži, manipulacija i mazanja očiju. Čovjek više ni sam ne zna što je lagao, kome i kada. A navijači? Navikli su već — na razočaranje.

Ovo si lijepo napisao - glumi da vodi klub. 

E decec moj puno važnije pitanje je da li je Cibona mrtva?

Sve postove sam vam obrisao ja - niste pozvani na daljnju diskusiju. Nastavite ignorirati upozorenja moderatora i pravila foruma pa će biti i težih posljedica

Nas dragi gradonačelnik i dalje odbija napraviti išta po pitanju 2.najveceg sportskog branda u gradu. Čak i kad je njegov jandroković za sport uhićen.

Nisam nikad glasao za Tomaševića, ne slazemo se u ničemu, ali stvarno mislim da bi nešto i napravio za Cibonu da je pravilno informiran. 

S druge strane a zasto bi se nasi novci bacali u klub s ovakvom upravom koja je sama sebi svrha i bori se za svoje interese, svoju placu.

Ne znam da li gradonacelnik moze traziti promjenu statuta i slicno.

Preoblikovanje ocigledno nije njima u interesu, pat pozicija za klub.

Da odmah razjasnimo neke stvari, čisto da ne bi bilo zabune.
Statut Udruge građana nije dokument koji Grad Zagreb može mijenjati kao da je kućni red zgrade. Grad se također ne može samoinicijativno proglasiti pokroviteljem Udruge, ma koliko to nekima zvučalo primamljivo. Pravno gledano, ni sadašnja ni buduća vlast nema nikakvu ingerenciju nad statutom. Nula. Ništa. Zip.

E sad, što je pokojni gradonačelnik Bandić radio – to je bila druga, kreativna disciplina. On je uz dogovor s određenim(čitaj: poslušnim) ljudima ubacivao "svoje kadrove" u odbor, pa bi na kraju, čudom čuda, kontrolirao cijeli klub. Demokracija na zagrebački način.

I da, Grad Zagreb i danas uredno uplaćuje novac – ne iz srca, već po dostavljenim programima – preko Grada i Sportskog saveza. I to ne sitniš: piše se oko milijun eura godišnje. No, nažalost, s trenutnim "stručnim" vodstvom, ne bi pomoglo ni da se iz budžeta izdvoji deset puta više. Jer kad nesposobnost vlada, ni milijuni ne pomažu. Ili da budemo precizniji – pogrešni ljudi, pogrešna mjesta, nikad stručni, nikad sposobni, ali uvijek prisutni.

Zaboravite ideju da će Grad, ako se ne ubaci izravno u strukturu kluba (što je pravno jako zanimljivo i osjetljivo), ikad više imati onu moć koju je imao u zlatno doba "Bandićevog modela". Gotovo je. Game over.

I zato – nije Grad onaj kojem mi, navijači, trebamo kucati na vrata. Trebamo direktno kod gospodina Šerića. Ali on ne odustaje. U njegovoj glavi, on je i dalje Mesija. Spasitelj kluba. Nažalost, realnost je takva da nas iz dana u dan kopa sve dublje. S lopatom entuzijazma i rovokopačem iluzija.