Evo da napravim mali ‘rezime’ trenutačne situacije našeg dragog kluba.
Kao stari navijač Cibone, već sam odavno zaboravio kako izgleda jedan normalno sređen klub – onaj s ekipom spremnom na pripreme, s ambicijama u Europi, Hrvatskoj i ABA ligi. To je, naravno, prošlost. I ja sam se, eto, pomirio s tim.

Ove sezone krenuli smo – gle čuda! – baš kao i posljednje tri godine: sastavljamo ekipu i tražimo trenera s par mjeseci kašnjenja. Tradicija se mora čuvati. Dobili smo trenera kojem je, kako kaže, životni san bio voditi Cibonu. Sjajna stvar. Karijera mu je išla uzlazno – Švicarska (basket vele-sila), a prije toga pomoćnik u Hrvatskoj, jednom u Ciboni 2011./12., jednom u Cedeviti 2010./11. Iskreno, fascinira me da je iz uređene Švicarske poželio preseliti u neuređeni kaos Cibone. Mora da, osim ‘trenerskog sna’, postoje i vrlo osobni razlozi za povratak.

Vratio nam se i ‘sportski direktor’ Marin Rozić. I još uvijek mi nije jasno kako ga itko može nazvati sportskim direktorom. Shvaćam da ta funkcija u jednom ozbiljnom klubu podrazumijeva iskustvo i znanje… ali ovdje je očito dovoljno biti bivši igrač i kapetan. Podsjetimo se – čovjek je postao sportski direktor dok je još aktivno igrao, i to u doba Čavlovića. Zašto? Pa, nedostajalo mu ljudi u odboru, pa je Marin poslužio kao ‘dodatni par ruku’ (koje zapravo nikad nisu bile potrebne) za potpisivanje ugovora od kojih Cibona i danas propada u dugove. On, naravno, nikada nije stekao iskustvo pravog sportskog direktora – a znanje iz svlačionice nije isto što i znanje iz ureda.

Izjave trenera i direktora samo potvrđuju da su vrlo brzo shvatili kako u klubu nema novca i da se ambicije trebaju srezati na minimum. Ne bih se čudio da u prosincu više ne pričamo o borbi za naslov, nego o tome kako se ugurati među osam ekipa prvenstva. Otpadanjem iz ABA lige postali smo neprivlačni i domaćim i stranim igračima. Možemo se tješiti kvalifikacijama za FIBA Eurokup, ali svi naši protivnici imaju budžet višestruko veći od našeg. Naš neće preći 350.000 €.

Tri igrača za koja se priča da su potpisala nisu prošle sezone bili lideri svojih ekipa. Uzimamo ‘talente’ koji su zadnje dvije godine gledali teren uglavnom s klupe. Priča se i o ‘veteranima’ koji će biti most prema upravi, dok u isto vrijeme imamo trenera koji voli brzu košarku – spoj iz snova.

Na kraju, iskreno se nadam da klub nekako preživi sezonu 2025./26. Ispadanje iz ABA 2 nije moguće (još), u domaćem prvenstvu ne očekujem ulazak u prve četiri, a FIBA Eurokup bit će samo zgodna prigoda za jedno gostovanje kako bi se ekipa ‘uhodala’. Sve u svemu – idemo dalje. I naravno, ne bih bio ja kad ne bih ponovio: Cibona će riješiti dobar dio svojih problema onoga dana kad Šerić i Lukačić izađu iz kluba. Ali to je već tema za jednu drugu, posebnu ‘epizodu’.